Poslanik se poigrava s Božijim zakonima kako mu se prohtije

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o postu” u “Poglavlju o kupanju onoga ko posti”, kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o postu”, “Poglavlje o strogoj zabrani seksualnih odnosa u toku dana u mjesecu ramazanu, i nužnost glavnog otkupa za to, tj. obaveznog otkupa za bogate i siromasne”, od Ebu Hurejre koji je rekao: “Dok smo sjedili sa Poslanikom došao je jedan čovjek i kazao: ‘O Božiji Poslaniče ja sam uništen.’ On je upitao: ‘Šta se dogodilo?’ On je odgovorio: ‘Imao sam seksualni odnos s mojom ženom za vrijeme posta.’ Božiji Poslanik ga je upitao: ‘Možeš li osloboditi jednog roba.’ Odgovorio je: ‘Ne.’ Poslanik reče: ‘A možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’ ‘Ne.’, odgovorio je. Poslanik reče: ‘A možeš li nahraniti 60 siromaha?’ ‘Ne.’, odgovorio je. U tom trenutku je donesen pun sepet hurmi Poslaniku. On je upitao: ‘Gdje je pitalac?’ Čovjek je odgovorio: ‘Evo me.’ Poslanik mu reče: ‘Uzmi ovo i daj to kao sadaku.’ Čovjek je pitao: ‘Da li bi trebao dati nekom siromašnijem nego što sam ja? Tako mi Boga nema niko u dolini Medine između njena ova dva brda siromašniju porodicu od moje porodice.’ Božiji Poslanik se tada nasmijao da su mu se ukazali njegovi bijeli zubi, pa je rekao: ‘Nahrani svoju porodicu s tim.’”

 

Vidite kako se tretiraju zakoni i pravila Božija, koja su data za oslobađanje robova i ljudski prosperitet. Što se tiče onih koji su nemoćni da oslobode roba, njima je samo da nahrane 60 siromaha. Ako ni to nije moguće, onda jedino preostaje post od dva mjeseca. Ovo je propisana norama za siromašne koji nisu toliko imućni da bi oslobodili roba ili da bi nahranili 60 siromaha. Ali ovaj hadis odbacuje Allahove granice predviđene za njegove robove. Zar je dovoljno prestupniku da kaže riječi Poslaniku koje će ga zasmije toliko da on Poslanik zanemario Božiji zakon i dozvolio da mu uzme sadaku za sebe i svoju porodicu.

 

Ima li gora potvora na Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.a., od toga da se prekršiocu dopusti da griješi namjerno, umjesto da bude kažnjen? Ima li većeg ohrabrenja za neposlušne i pokvarene koji će se uhvatiti za takve lažne hadise i igrati se sa propisima.

Zbog ovakvih hadisa, Allahova vjera i Njegovi zakoni su postali dio igre i zabave. Sada se bludnici ponose svojom pokvarenošću. Šta više, nazivajući sebe preljubnicima oni pjevaju pjesme o tome na svadbenim zabavama, upravo kao što onaj ko ne posti prkosi onima što poste.

 

Buhari je također prenio u svom Sahihu u “Knjizi o vjeri i zakletvama” u “Poglavlju o tome ako neko prekrši svoju zakletvu zbog zaborava”, od Ata preko Ibn Abaza koji je rekao: “Jedan je čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.a.: ‘Ja sam prije bacanja kamena napravio tawaf oko kuće Allahove.’ Božiji Poslanik je rekao: ‘Nema štete u tome.’ Drugi čovjek je rekao: ‘Ja sam obrijao svoju glavu prije klanja kurbana.’ Poslanik reče: ‘Nema štete u tome.’ Jedan drugi je kazao: ‘Ja sam zaklao kurban prije bacanja kamena.’ Božiji Poslanik reče: ‘Nema štete u tome.’”

Od Abdullaha ibn Amr ibn Asa se prenosi da je jedan čovjek dok je Poslanik držao hutbu na dan Bajrama, otišao do njega i rekao mu: “O Allahov Poslaniče, ja sam smatrao to i to prije toga i toga.” Na to ustade druga osoba i reče: “Ja sam smatrao ovo i ovo kao dio toga (brijanje glave, klanje kurbana i bacanje karnena).” Božiji Poslanik je rekao: “Činite to! Nema nikakve štete ni u čemu od njih danas.” I što god je upitan toga dana on je odgovorio: “Činite to, činite to, nema nikakve štete u tome.”

 

Tako onome ko čita ove izmišljenje predaje i poslije se suoči s pokvarenim ljudima, oni mu veoma lahko mogu prigovoriti postavkom da Božija vjera znači olakšicu a ne teret, baš u duhu ove Poslanikove: “Olakšaj te, a ne otežavajte.”

To je uistinu istinita izjava koja se može lažno intrepretirati. Jer, uistinu Allah želi da nam olakša i ne želi nam nikakve tegobe u vjeri.

Međutim, Božiji zakoni i propisi koje nam je On objavio i nametnuo putem časog Kur'ana i čistog Poslanika (sunneta) donose stanoviti stepen olakšanja za razne otežavajuće okolnosti. Naprimjer, tejemmum kod nepostojanja vode u blizini, ili kod straha od upotrebe hladne vode (za kupanje), ili za obavljanje namaza u sjedećem položaju kada je to nužno, prekidanje posta i skraćivanje namaza na putu itd. Sve je ovo istina, ali nama se nije dala takva olakšica ili sloboda da mi upražnjavamo tejemmum kada nam padne na pamet, ili da peremo ruke prije lica, noge prije glave i sl., sve to nije dozvoljeno.

 

No, kovači laži su željeli prikazati Božijeg Poslanika kako je on odbacivao sve živo samo da bi oni našli olakšicu kao što mnogi ljudi kažu danas (kada diskutujete s njima o ostalim stvarima zakona): “Nema teškoće za tebe brate! Samo je važno da klanjaš! Klanjaj kako ti se sviđa!”

Čudno je, također, da je sam Buharija prenio ovo na istoj strani gdje se nalaze riječi Poslanikove: “Činite to! Nema nikakve štete za vas u tome.”, i riječi koje su krajnje stroge i oštre. On je preko Ebu Hurejre prenio da je čovjek ušao u džamiju da klanja dok je Poslanik bio u uglu džamije. Čovjek je došao i poselamio ga. Potom mu je Poslanik kazao: “Povrati se, i klanjaj, ti nisi klanjao!” Tako se čovjek povratio nazad, klanjao i ponovo ga poselamio. Poslanik mu ponovo reče: “Povrati se i klanjaj, ti nisi klanjao!” Čovjek je klanjao tri puta i kada se isto ponovilo rekao je: “Poduči me, o Božiji Poslaniče! Tako me je podučio da se umirim na ruku i na sedždi.”

On je kazao: “Potom se pogni (na ruku) dok se ne umiriš, zatim uspravi svoju glavu dok se potpuno ne uspraviš, potom padni na sedžu dok se potpuno ne umiriš, zatim ustani u sjedeći položaj dok se ne umiriš, zatim idi na sedždu dok se ne umiriš, tada ustani u potpuno uspravan stav. Čini to tako u cijelom namazu.”

 

U svom Sahihu, Buhari prenosi u “Knjizi o tevhidu”, u “Poglavlju o Allahovim riječima: ‘Učite iz Kur'ana ono što vam je lahko.’”, od Omera ibn Hattaba koji je rekao: “Čuo sam Hišam ibn Hakim kako uči suru el-Furkan još za života Resulullaha, s.a.v.a. Tako sam ja slušajući njegovo učenje sure el-Furkan uočio da je ne uči na način kako sam ja naučio od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Skoro da sam ga zgrabio u toku namaza, ali sam ga ipak sačekao da dovrši i predao selam. Tada sam ga potegao za njegov ogrtač i rekao mu: ‘Ko te je podučio da tako učiš ovu suru?’ On odgovori: ‘Podučio me Poslanik Božiji da učim ovako.’ Rekoh mu: ‘Slagao si, on je mene podučio drugačije nego što ti učiš.’

Tako sam izašao sa njim i otišli smo do Poslanika i ja sam kazao: ‘Čuo sam od njega da drugačije uči suru el-Furkan od onoga kako si ti mene podučio.’ On reče: ‘Uči Hišam!’ Potom je on učio onako kako sam ga čuo, na što je Božiji Poslanik rekao: ‘Upravo je tako objavljeno.’ Zatim Božiji Poslanik reče: ‘Uči ti Omere!’ Ja sam učio na način kako me je on podučio, i on reče: ‘Upravo je tako objavljeno. Zaista je ovaj Kur'an objavljen na nekoliko različitih načina učenja. Učite ga zato na koji god vam je način lakše.’”

 

Ne ostaje li imalo mjesta sumnji, nakon ove predaje da su falsifikatori bili toliko bezočni da su osim devalviranje digniteta Resulallaha udarili i na svetost Kur'ana, izmisljajući da je Poslanik, s.a.v.a., učio ashabe različitim vrstama učenja i svakom od njih govorio da je upravo tako i objavljeno?!

Da nije postojala velika razlika u učenju Kur'ana Omer ne bi bio toliko uznemiren da je čak bio spreman da i namaz prekine, i ne bi Hišamu nakon molitve tako prijetio. Ovo me podsjeća na učenjake ehli sunneta koji insistiraju na jedinstvenom učenju i ne dozvoljavaju ikome da uči različito. Jednog dana ja sam učio: “Uzkuru ni'mati el-ati an'amitu 'alejkum (sjetite se moje blagodati koju sam vam podario)” Jedan od njih me oštro izgrdio riječima: “Ne uništavaj Kur'an, ako ne znaš učiti” Rekao sam: “Kako ja mogu uništiti Kur'an?” On reče: “Uzkuru ni matija”, a ne “ni'meti”.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u svez. 3., str. 88., u “Knjizi o posuđivanju i vraćanju duga” u “Poglavlju o preporuci” od Abdul Malika ibn Mejsera koji me je izvjestio, on je kazao: “Čuo sam Nazala, čuo sam Abdullaha da kaže: Čuo sam čovjeka da uči ajet koji sam čuo od Poslanika, s.a.v.a., različito od onog što ja znam. Tako sam ga odveo do Poslanika koji je rekao: “Obadva ste u pravu.” Suba je rekao: “Mislim da je kazao: ‘Ne sporite se, jer oni koji su bili prije vas (bivši narodi) su se sporili pa su propali.’”

Neka je hvala i slava Allahu! Kako može Poslanik Allahov prihvatiti njihova razmimoilaženja i reci: “Odreda ste u pravu i ne tražeći od njih da usaglase jedinstveno učenje (kiraet), eliminišući time sporove?”

 

Nadalje, nakon toga on im kaže: “Nemojte se razilaziti bićete uništeni.” Nije li ovo dvoje u suprotnosti? O sluge Božije! Dajte mi svoje mišljenje, neka se Allah smiluje na vas. Ne razilaze li se baš oni na osnovu njegova ohrabrenja i podsticanja na to da se razilaze? Sigurno ne? Daleko bilo od Allahova Poslanika, s.a.v.a., da uzrokuje i promoviše kontradikcije i sporenja. Ovo je daleko od zdravog razuma.

Zašto se oni ne obrate na Kur'an koji kaže: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (4:82) Da li je veće razilaženje pogodilo islamski ummet od brojnih različitih načina učenja (kirajeta) koja su unekoliko izmjenila značenje Kur'ana donoseći sa sobom takve interpretacije i gledanja da su čak i jasni ajeti postali nejasni (kao npr. ajet o abdestu).