Tvrdnje o izmjeni Kur'ani Kerima

 

Ova tvrdnja u svojoj biti je sramotna i ne može je podnijeti nijedan musliman koji vjeruje u Objavu Muhamedu, s.a.v.a., bilo da je šija ili sunija.

Čuvanje Kur'ana je sebi u dužnost stavio Uzvišeni Gospodar, pa kaže: “Mi smo objavili Kur'an i Mi ćemo ga sačuvati.” I niko ne može ni oduzeti niti dodati ijedan harf. Kur'an je mudžiza (nadnaravno djelo) našeg Poslanika, s.a.v.a., i to vječna, i laž mu ne dolazi ni sprijeda ni odpozadi, i on je objava Mudroga.

Praksa muslimana odbija da Kur'an može biti izmjena, jer su ga mnogi ashabi učili napamet. Takmičili su se u učenju Kur'ana napamet i u prenošenju učenja na svoju djecu sve do današnjih dana. I niko ne može, ni čovijek, ni skupina, ni država promjeniti Kur'an i izmjeniti.

Kada bismo proputovali zemlje gdje žive muslimani, u svim dijelovima svijeta, našli bi isti Kur'an Kerim, bez oduzetog ili dodatog i jednog slova. Ako su se muslimani i podijelili na mezhebe i skupine, narode i plemena, Kur'an je jedini postrek koji ih ujedinjuje i po pitanju njega se niko ne razilazi. Ali, razilaženje nastupa kod tumačenja Kur'ana. Svaka sljedba je sretna zbog onoga što ima kod sebe.

To što se šijama pripisuje izmjena Kur'ana je samo puko klevetanje, a takvo što ne postoji kod šija. Ako bismo pročitali vjerovanje šija o Kur'anu, naći ćemo da su oni saglasni u tome da je Allahova knjiga čista od svake izmjene.

 

Šejh Muzaffer, pisac knjige Akaidu-l-imamijja kaže: “Mi vjerujmo da je Kur'an Božija objava, spušten od Allaha na jezik Njegova Poslanika i u kojem se nalazi objašnjenje za sve. Kur'an je vječna Poslanikova mudžiza koja je pobijedila ljude u ljepoti izražavanja i stilistici. Sadrži uzvišene istine i znanja, i nikakva promjena i izmjena mu se ne približava. Ovo što je u našim rukama i što imamo, isti je onaj Kur'an koji je objavljen Poslaniku, a onaj ko tvrdi nešto drugo, on je onaj ko izmišlja ili mu se pričinjava. Svi takvi su na krivom putu. Kur'an je Allahov govor, i laž mu se ne približava ni sprijeda ni odpozada.”

Zemlje u kojima šije žive su poznate i njihovi propisi u fikhu su poznati svima, i da imaju neki drugi Kur'an, svijet bi to sigurno znao.

Sjećam se kad sam prvi put posjetio krajeve gdje žive šije, misli su mi bile okupirane lažima o šijama, tako gdje god bih vidio mushaf, uzimao bih ga i ispitivao misleći da ću naći da je nešto izmjenjeno. Ali, ove laži su brzo isparile iz moje glave i shvatio sam da je to samo još jedna od kleveta da bi ljude odbili od šija. Ali uvijek će ostati neko ko će širiti te lažne klevete i iznositi argumente protiv šija iz knjige Faslu-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbu-1-erbab koju je napisao Muhamed Tekijj Nuri Tabrusi, umro 1320. god. po hidžri i bio je šija. Ovi koji napadaju žele da sve šije snose odgovornost zbog ove knjige, a to je vrlo nepravedno.

(Jer šije odbacuju i ne priznaju knjigu Faslu-l-hitab, dok predaja koje govore o nedostacima i dodacima u Kur'anu prenose se u sahihima ehli sunnneta, primjera kao Buharija, Muslim, Musned Imam ibn Hanbel i dr.)

 

Koliko knjiga je napisano i smatraju se ličnim mišljenjem dotičnog pisca, i u njima ima ružna govora i laži, istine i neistine, i u svojim koricama ima grešaka i tačnosti. To nalazimo kod svih islamskih mezheba i pravaca, i to nije karakteristično samo za šije. Da li nam je dozvoljeno da svaljujemo odgovornost na sve sunije zbog onog što je napisao egipatski ministar za kulturu i dekan doktor Taha Husein o Kur'anu i pjesništvu džahilijjeta?

Ili ono što prenosi Buharija i sunije smatraju vjerodostojnim, o nedostacima i dodacima u Kur'anu, a to isto prenosi Muslim i drugi.

Ali, mi ćemo navesti primjer, zlo ćemo vratiti dobrim i neka bude nagrađen prof. Muhamad Medini, dekan fakulteta za šeriat na Al-Azharu, jer po ovom pitanju on kaže:

“To da imamije vjeruju u nedostatak Kur'ana, neka nas Allah sačuva, to su samo predaje koje se prenose u njihovim knjigama, isto kao što se prenosi i u našim knjigama, a ulema obje grupe je te predaje pronašla da su lažne i objasnila njihovu lažnost. I nema niko ni među šijama imamijama ni zejdijama da neko u to vjeruje, kao što nema ni među ehli sunnetom da neko u to vjeruje.

Ko želi može pogladati knjigu kao što je El-Itkan od Sujutija i naći će te primjere ovakvih predaja koje mi nećemo sada spominjati.

Jedan Egipćanin je 1498. god., napisao knjigu El-Furkan gdje je izdvojio primjere ovakvih predaja, ostavljenih i pogrešnih, a prenio je iz knjiga i izvora ehli sunneta. Ulema sa Al-Azhara su zatražili od države koja je publikovala ovu knjigu da se dokazima i naučnim pristupom ukaže na neistinosti njenih predaja. Država je to dozvolila, a pisac knjige podnio tužbu za trećinu nadoknade, ali je sud odbio njegovu tužbu. Pa, kaže li se zbog ove knjige da ehlu sunnet poriče svetost Kurana? Ili da vjeruju u nedostatke Kur'ana zbog predaje koju je prenio taj i taj? Ili zbog knjige koju je napisao taj i taj?

 

Isto vrijedi i kod šija imamijama. To su neke predaje u njihovim knjigama, kao što su i u našim. O tome, Seid Ebu Fadl ibn Hasan Tabresi, jedan od velikih šitskih alima u 6. stoljeću po hidžri, u knjizi Medžmeu-1-bejan li ulumi-1-Kur'an kaže: ‘Što se tiče dodataka u njimu, svi smo saglasni da to nije istina. A što se tiče nedostataka, neki naši učenjaci, a tako učenjaci ehli sunneta prenose da u Kur'anu ima izmjena i nedostataka. Ali naš mezheb ne tvrdi to.’

O tome je potpun odgovor dao Muileda u Mesailu-l-Tarablesijel, pa kaže: ‘Znanje o vjerodostojnosti prenošenje Kur'ana je kao znanje o državama i velikim događajima, o poznatim knjigama i poeziji Arapa. Velika pažnja se posvećivala prenošenju i čuvanju Kur'ana i to je došlo dotle da ništa nije bilo tako važno, jer Kur'an je Poslanikova mudžiza, iz njega se uzimaju sve nauke vezane za šerijat i vjerske propise. Muslimanska ulema je čuvala Kur'an tako pomno da recimo u slučaju da su saznali da su se vokali promijenili, veliku pažnju su poklanjali načinima učenja, harfovima i ajetima. Pa kako bi onda moglo biti izmijenjeno ili oduzeto nešto pored iskrene brige i tačnosti.’”(Tekst Prof- Muhameda Medenija, dekana fakulteta za šerijat na Al-Azharu, u magazinu “Risaletu-l- Islam”, br. 4, jedanaest godina, str. 382 i 383.)

 

Pojasniću ti, dragi čitaoče, da ova optužba (nedostatka i dodataka u Kur'anu) je bliža sunijama nego šijama, jer razlozi koji su me natjerali da preispitam sva svoja vjerovanja su ti da kad god sam pokušao osuditi šije zbog nečega, oni bi potvdili svoju nevinost i meni to pripisali. Shvatio sam da oni govore istinu i kako je vrijeme prolazilo i ja istraživao, postao sam uvjeren, neka je hvala Allahu. Evo, ja ću ti predstaviti ono što potvrđuje moje riječi:

Prenosio Taberani i Bejheki: “U Kur'anu imaju dvije sure, jedna je: ‘Bismillahi-Rahmani Rahim. Inna nesteinuke ve nestagfiruke ve nusni alejke-1-hajr kullehu ve la nekfuruke ve nahleu ve netruku men jefdžuruke.’ Druga sura je: ‘Bismillahi Rahmani Rahim. Allahume ijjake naabudu ve leke nusalli ve nesdžudu ve ilejke nesa ve nahfidu, nerdžu rahmeteke ve nahša azebeke-1-džidde inne azebeke bi-l- kafirine mulhik.’

Ove dvije sure je Ragib u El-Muhaderat nazvao surama kunut i njih je učio na kunutu Omer ibn Hattab, i nalaze se u mushafu Ibn Abbasa i mushafu Zejd ibn Sabita.”

(Dželaluddin Sujuti, El-Itkan, i svom drugom djelu Ed- durru-l- mensur.)

Prenosi Imam Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu, od Ubejje ibn Kaaba koji kaže: “Koliko ima ajet sura Ahzab?” Rekao je: “Sedamdeset i nekoliko ajeta.” Rekao je: “Ja sam je učio sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a., i velika je kao Bekara ili veća od nje, i u njoj ima ajet o kamenovanju.”

(Musned Imam Ahmed ibn Hanbel, svez. 5., str. l32.)

 

I sam vidiš čitaoče da dvije spomenute sure u knjizi El-Itkan od Sujutija, kao i u Ed- Derru-l-mensur, a koje prenose Taberani i Bejhaki, i koje se zovu surama kunut, ne postoje u Kur'ani Kerimu.

Ovo znači da Kur'anu kojeg mi imamo u svojim rukama nedostaju ove dvije sure, a koje se nalaze u mushafu Ibn Abbasa i Zejd ibn Sabita, što upućuju da postoje neki drugi mushafi sem ovog našeg, a što me podsjeća na ono što se šijama prigovora za Fatimin mushaf, pa svati ovo!

Ehli sunnet vel džemaat uče ove dvije sure na kunutu svakog sabah namaza. I ja sam ih učio i to svako jutro na sabahu.

A druga predaja koju prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu kaže da suri Ahzab nedostaju tri četvrtine, jer sura Bekare ima 286 ajeta, dok sura Ahzab nema više od 73 ajeta. Ako Kur'an računamo po hizbu (po 5 strana) tada sura Bekare ima više od pet hizbova, a sura Ahzab imo samo jedan hizb.

A riječi Ubejje ibn Kaaba: “Učio sam je sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a., i ta sura je bila duga kao i Bekare ili i više, a on je jedan od najpoznatijih učača Kur'ana koji su naučili Kur'an napamet još u vrijeme Poslanika, s.a.v.a., i njega je odabrao Omer (Sahih Buhari, svez. 2, str. 252.) da bude imam ljudima na teravih namazu. I sada njegove riječi bude sumnju i zbunjenost što nikome nije skriveno.

Prenosi Imam Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu (Musned Imam Ahmed ibn Hanbel, svez. 5., str. 131.) od Ubejje ibn Kaaba da kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: ‘Uzvišen Allah mi je naredio da učim pred tobom Kur'an.’ Pa je rekao: ‘Uči!’

Pa je učio:

‘Lem jekunillezine keferu min ehlil kitabi.’,

pa je u toj suri proučio i ovo:

‘Ve lev enne ibn Ademe seele vadijen min mali feuatihi leseele sanijen, fe lev seele sanijen feuatihi, leseele salisen, ve lajemle dževfc ibni ademe lile-l-turab ve jetubu-l-llahu ala men taba, veinne zalike-d-dini-l-kajjimu inde llahi-l-hanefijjeti gajru-l-mušrikatu ve le-l-jehudijjetu ve la-n-nasranijjetu ve men jefal hajren felen jekfurh.’”

Prenosi Hafiz ibn Asakit od Ubejje ibn Kaaba da je Ebu Darda jahao sa skupinom ljudi iz Damaska u Medini, pa je proučio pred Omerom ibn Hattabom ovaj ajet: “Iz džeale-l-lezine keferu fi kulubihimul hamijjete hamijjetel džahilijjeti ve lev hamitum kema hamu le fesedel mesdžidul haram.” Omer ibn Hattab je rekao: “Ko vam je rekao da ovo ovako učite?” Odgovorili su: “Ubejje ibn Kaab.” Onda ga je Omer pozvao i rekao im da uče, pa su proučili “ve lev hamijtun kema humu le fesedel mesdžiul haram”, pa je Ubejje ibn Kaab rekao: “Da, ja sam im tako proučio.” Onda je Omer rekao Zejd ibn Sabitu: “Uči ti, Zejde!” I Zejd je proučio onako kako se učilo, pa je Omer rekao: “Allahumme, ja ne znam ništa sem ovog učenja!” A Ubejje ibn Kaab je rekao: “Tako mi Allaha, ti Omere, znaš da sam ja bio prisutan kod Poslanika , a oni su odsustvovali, ja sam bio blizu, a oni daleko. Tako mi Allaha, ako ti voliš da ja budem sam u svojoj kući i da ni s kim ne govorim i nikom ne učim iz Kur'ana sve dok ne umrem, ja ću to uraditi!” Omer je rekao: “Bože, oprosti! Ti znaš da ti je Allah dao znanje, pa poučavaj ljude onome što znaš!”

Kaže: “Prošao Omer pored nekog mladića koji je učio u mushafu: ‘Ennebijju evla bil muminine min enfusihim ve ezvadžuhu ummehatuhum ve huve ebun lehum’, pa ga je upitao: ‘Mladiću, ko te je tome naučio?’ Odgovorio je: ‘Ovo je mushaf Ubejj ibn Kaaba.’ Omer je otišao do njega i upitao ga o tome, a on mu je rekao: ‘Ja sam se zabavljao učenjem Kur'ana, a ti si se zabavljao poslovima na pijacama.’” (Tarihu Dimešk, Ibn Asakir, svez. 2, str. 228.)

Isto ovo prenosi Ibn Asir u Džamiul usul i Ebu Davud u svom Sunenu i Hakim u svom Mustedreku.

Ovaj put tebi ostavljam da sam pojasniš i daš svoj komentar na ove predaje kakvih su pune knjige ehli sunneta, a oni ih zanemaruju i prigovaraju šijama kod kojih se ne nalazi ni desetina od ovoga.

Možda neki od ehli sunneta bježe od ovih predaja i odbijaju ih, po običaju, i negiraju Imamu Ahmed ibn Hanbelu njegovo prenošenje i smatraju ga slabim. Pa smatraju Musned Imama Ahmeda i Sunen Ebu Davuda da nisu na nivou Sahiha Buharije i Muslima, ali ovakve predaje se nalaze i u Buhariji i Muslimu.

 

Buharija prenosi u svom Sahihu (Sahih Buharija, svez. 4, str. 215.) u poglavlju Odlike Ammara i Huzejfe, r.a., od Alkame da kaže: “Kada sam došao u Siriju, klanjao sam dva rekjata i onda rekao: ‘Dragi Bože, daj mi da sjedim sa dobrim!’ Otišao sam kod nekih ljudi, sjeo s njima, kad neki šejh dođe i sjede mi sa strane. Pitao sam za njega ko je to i rekli su: ‘Ebu Darda.’ Rekao sam: ‘Ja sam zamolio Allaha, dž.š., da mi da dobrog sabesjednika i dao mi je tebe.’ Upitao je: ‘Odakle si ti?’ Odgovorio sam: ‘Iz Kufe.’ Rekao je: ‘Zar nije među vama sin majke roba, vlasnik obuće, jastuka i čistoće, i među vama je onaj koga je Allah sačuvao od šejtanova jezika Njegova Poslanika, s.a.v.a., koju niko ne zna sem njega?’ Zatim je rekao: ‘Kako Allahov rob uči: Vellejli iza jagša?’ Pa sam mu proučio: ‘Vellejli iza jagša vennehari iza tedžella vezzekere vel unsa.’ Onda je rekao: ‘Tako mi Allaha, Tako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., proučio meni iz svojih usta u moja.’

U drugoj predaji je dodato: Kaže: ‘I sa mnom su bili oni kad su počeli zahtijevati od mene da se odreknem nečega što sam preuzeo od Božijeg Poslanika s.a.v.a.’” (Sahih Bunarija, svez. 4., str. 216. )

U predaji kaže: ‘Ve llejli iza jagša vennehari iza tedžalla vezzekere vel unsa’, kaže: ‘Ovaj ajet su mi ovako proučila Poslanikova usta u moja usta, i oni su bili sa mnom dok su se počeli suprostavljati.’ (Sahih Buhari, svez. 4., str.218., pogl. Odlike Abdullaha ibn Mesuda )

 

Svi ovi hadisi upućuju da postoji dodatak jedne riječi u ovoj suri i to riječi ve ma halaka.

Prenosi Buharija od Ibn Abbasa da je Omer ibn Hattab rekao: “Allah je poslao Muhammeda, s.a.v.a., sa Istinom i objavio mu Knjigu i između ostalog što je objavio bio je i ajet kamenovanja kojeg smo mi učinili, razumjeli i shvatili i zato je Božiji Poslanik, s.a.v.a., vršio kaznu kamenovanjem, a i mi poslije njega. Bojim se da kada prođe neko vrijeme, da ljudi zalutaju ostavljanjem jednog od farzova koji je objavio Allah. Kazna o kamenovanju u Allahovoj knjizi je istina za onoga ko učini blud, ako je oženjen ili udat, od muškarca i žene, ako se dokaže ili bude trudna ili prizna. Zatim smo čitali u Knjizi ono što smo čitali da ne dajete prednost vašim očevima, jer je to nevjerstvo, da dajete prednost vašim očevima ili nevjerstvo je da dajete prednost vašim očevima.” (Sahih Buhari, svez. 8., str. 26., poglavlje Kamenovanje trudnice zbog bluda ako je udata. )

 

Prenosi Muslim u svom Sahihu; Kaže: “Ebu Ešari je bio poslan učačima Kur'ana u Basri i ušli su kod njega 300 ljudi koji su pročitali Kur'an, pa je rekao: ‘Vi ste najbolji među stanovnicima Basre i vi ste učači Kur'ana. Učite ga , ali neće dugo proći, a vaša će srca postati gruba, kao što su ogrubila srca onih prije vas. Mi smo učili suru koja nam je ličila na suru Beraet, po dužini i jačini, pa sam je zaboravio, sem ajeta koji sam naučio napamat: ‘Lev kane libni ademe vadijani min mali lebtegi vadijen salisen vela jemle' dževfeibni ademe illetturab.’ Učili smo suru koju smo izjednačavali sa jednim od musebbihata (dvadeset ajeta), pa sam je zaboravio, sem ajeta: ‘Ja ejjuhellezine amenu lime tekulun ma la tafalun fe tukteb šehadetun fi eanakikum fe tuselune anha jevmel kijameti.’” (Sahih Muslim, svez. 3., str. l00. )

 

Te dvije sure koje je zaboravio Musa Ešari, jedna liči na suru Beraet, znači 129 ajeta, a druga liči na jednu od musbbihata, znači dvadeset ajeta. One ne postoje, sem u mašti Ebu Muse. Čitaj i čudi se, tebi ostavljam da prosudiš, čitaoče!

Pa ako knjige, sahihi i musnedi ehli sunneta imaju ovakve predaje koje, jednom prenose da Kur'an ima nedostatke, a drugi put, da je u Kur'an umetnuto nešto, zašto onda prigovoraju šijama koji su saglasni u tome da ovakve tvrdnje nisu ispravne.

Šija, pisac knjige Faslu-1-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbi-1-erbab, umro 1320. hidžretske godine, i ovu knjigu je napisao prije oko sto godina, ali prije njega je Egipćanin sunija napisao knjigu El-Furkan, i to prije četiri stoljeća na što je ukazao profesor Muhamed Medeni, dekan na fakultetu za šerijat pri Al-Azharu. ("Risalrtul- l- Islam" br. 4., jedanaesta godina, str. 382. i 383. )

 

Ono što je u svemu ovome važno jeste da su i šitska i sunijska ulema koja ima pravo, poništili ovakve predaje i ukazali na njihovu neistinitost, smatrajući ih veoma rijetkim. Neporecivim dokazima su pokazali da je ovaj Kur'an u našim rukama isti onaj koji je objavljen našem Poslaniku, s.a.v.a., i u njemu nema nikakva nedostatka, niti dodatka, nikakve izmjene niti promjene.

Kako onda sunije mogu prigovarati šijama zbog predaja koje oni sami negiraju, a sebe oslobađaju dok njihovi sahihi potvrđuju vjerodostojnost tih predaja?

Ove predaje navodim s velikom gorčinom i ogromnom žalosti. Neki kvazi alimi šire lažnu propagandu protiv šija, jer iza njih stoje mnogo jači faktori koji ih ohrabruju u tome i daju im podrške, a naročito poslije pobjede Islamske revolucije u Iranu. Ovima kažemo: Bojte se Allaha zbog tog što činite svojoj braći! I svi se držite Allahova užeta i ne razjedinjujte se! Sjetite se Allahove blagodati vama date kad ste bili neprijatelji, pa je vaša srca sjedinio, braćo!