Božiji Poslanik je upozorio Aišu na njenu pobunjeničku narav

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je osjetio veličinu opasnosti planova koji su kolali oko njega sa svih strana. Bez sumnje da je on znao na uticaj koje žene mogu proizvesti, pa čak i na muškarce. Također je znak da su njihove spletke tako velike da mogu pokrenuti planinu. Naročito je znao da je njegova supruga Aiša bila podstrekač opasne uloge protiv njegova rođaka i zeta h. Alija i njegove porodice prema kojima je osjećala mržnju i netrpeljivost. Kako to on ne bi znao kad se sam osvjedočio pomatrajući njenu ulogu i neprijateljstvo prema njima.

Ponekad bi se rasrdio, a ponekad bi njegovo lice pocrvenilo i on bi pokušavao da je smiri svo vrijeme, dajući joj do znanja da je onaj ko voli Alija voli i Poslanik i Allaha, i onaj ko mrzi Alija je munafik koga Allah mrzi. Nažalost, ovi hadisi nisu nikada dodirnuli dubinu onih duša koji nikada nisu htijeli da prihvate istinu, osim ako je ona u prilog Aiši i koji nikad ništa nisu prihvlatili za ispravno osim ako dolazi do nje.

 

Kao rezultat, Božiji Poslanik je bio strpljiv kada je shvatio da je ona test od Allaha kojeg je On poslao Ummetu da bi ga ispitao kao što je provjeravao bivše narode.

 

“Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo.’, i da neće biti iskušavani.” Ankabut, 2

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je upozorio ummet na nju u nekoliko slučajeva. Jednog dana je čak ustao i pokazao prema njenoj kući i kazao:

“Odatle će se pojaviti smutnja (fitna) gdje će se pojaviti šejtanski rogovi.”

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 446.)

 

Buharija prenosi o u svome Sahihu u knjizi o ženama Božijeg Poslanika predaju od Nafi ibn Abdullaha da je kazao:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je ustao, obratio se ljudima, potom pokazao prema Aišinoj sobi i tri puta rekao: ‘Otuda će doći nesloga i fitna, odatle će se pojaviti šejtanski rogovi.’” 

(Sahih Muslim, svez. 8., str. 181.)

 

Muslim, također, prenosi u svom Sahihu od Ikrim ibn Amera, on od Salima, a on od ibn Omera da je kazao:

“Božiji Poslanik se pojavio iz Aišine odaje i rekao:Stožer nevjerovanja je odatle odakle će se pojaviti šejtanski rogovi.’”

(Ibid., svez. 8., str. 97.)

 

Nema potrebe obraćati pažnju na pokušaje tumačenja ovih hadisa da se pod pojavom smutnje misli na istok. Ovo je jasna potvora hadisa s ciljem da se prikrije uloga majke pravovjernih i da se otkloni bilo kakava optužba na njen račun.

 

Buharija je također izvijestio:

“Kada su Talha, Zubejr i Aiša putovali prema Basri, Ali je poslao Amar ibn Jasira i Hasana ibn Alija koji su nas sreli u Kufi. Oni su došli do mimbera. Hasan se penjao na mimber dok je Amar stajao ispod njega. Mi smo se okupili oko njega. Čuo sam Amara kako kaže:

“Aiša je otputovala prema Basri i tako mi Allaha, ona je žena vašeg Poslanika u ovom životu i u onom poslije, ali Allah Najuzvišeniji i najmoćniji vas sada stavlja na iskušenje koga ćete slušati, Allaha ili nju.”  ( Ibid., svez. 8., str. 97.)

 

Subhanallah! Mi primjećujemo da su umajadski prenosioci u hadis unjeli frazu: “ona je žena našeg Poslanika na ovom svijetu i svijetu poslije njega”, tako da mogu zavoditi mase prema svojim stavovima da je Allah oprostio svaki grijeh koji je ona učinila i dopustio joj da uđe u Džennet jer je njen muž tamo, Njegov voljeni Poslanik. Inače, kako bi Amar mogao znati da će ona biti žena Poslanikova i na onom svijetu.

Ovo je drugi trik koji su falsifikatori hadisa načinili u za vremena Benu Umajada kada su ustanovili da se hadis širi među ljudima i da nema načina da se porekne ili zanegira oni su odlučili da dodaju dodatke rečenice ili riječi, ili da mjenjaju smisao u nekim frazama, tako da hadis izgubi svoj prvobitni smisao.

Upravo kao što su to učinili sa hadisom: “Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija.”; dodavši da Ebu Bekr predstavlja njegove temelje, Omer zidove, a Osman njegov krov.

Ova podvala nije ostala skrivena za objektivne istraživače koji su odbacili ove dodatke koji u većini slučajeva inidiciraju nedostatak inteligencije falsifikatora i nedostatak mudrosti svjetla Poslanikove tradicije. Jer, oni mogu primjetiti da je Ebu Bekr temelj grada, zapravo, znači da znanje Božijeg Poslanika potiče od znanja od Ebu Bekra, a to ne znači nista drugo do kufr. Isto tako, tvrdnja da Omer čini zidine toga grada, znači da Omer sprečava ljude od ulaska u grad, tj. sprečava ih od sticanja znanja. To da je Osman krov grada je čista glupost, buduci da nema nigdje grada koji im krov.

 

Istraživači, također, primjećuju da se Amar zakleo da je Aiša žena Božijeg Poslanika i na ovom i na onom svijetu. Ovo je pucanj u prazno.

Kako bi se Amar mogao zakleti u nesto u što nema znanja. Ima li on ajet iz Knjige Božije ili je to obećanje od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., preneseno Njemu.

Tako nam ostaje istiniti dio hadisa, tj. da je Aiša putovala u Basru, da je ona žena Božijeg Poslanika i da Allah iskušava tamošnje ljude kroz nju da vidi da li će slušati Allaha ili nju.

Neka je slava Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nam je dao razum pomoću kojeg možemo raščlaniti istinu od neistine, koji nam je prvi put učinio jasnim, a potom nas stavio na ispit kroz nekoliko stvari tako da može imati svjedočanstvo za nas ili protiv nas na Sudnjem Danu.