Aišina pozicija protiv Alije, vođe pravovjernih

 

Istraživači njenih stavova u pogledu Ebu Hasana (h. Alije) mogu otkriti čudnu i iznenađujuću stvar. Za takvo što nema drugog objašnjenja izuzev zavidnosti i neprijateljstva prema Ehli-bejtu. Historija je zabilježila njenu nikad neprevaziđenu mržnju i malicioznost (odbojnost). Ona je dostigla takvu tačku da njegovo ime čak nije mogla ni izgovoriti niti ga pogledati.

(Sahih Buhari, svez. 1., str. 162., svez. 3., str. 135., svez. 5., str. 140.)

 

Kada je čula da su ljudi izrazili svoju privrženost njemu nakon ubistva Osmanovog, rekla je: “Više bi voljela da je nebo postalo zemlja, nego što je Ali postao to.”

Ulagala je sve napore da bi mu proizvela teškoće pa je tako povela vojsku protiv njega uzrokujući pobunu. A kad su vijesti o njegovoj smrti stigle do nje, učinila je sedždu izražavajući zahvalu Allahu, dž.š.

Niste li i vi poput mene iznenađeni sa stavovima ehli sunneta koji prenose u svojim Sahihima da je Božiji Poslanik rekao:

“O Ali niko osim istinski vjernik te neće voljeti i niko osim munafika te neće mrziti.”

(Sahih Muslim, svez. 1., str. 61.; Sahih Tirmizi, svez. 5., str. 306.; kao i Sunen Nisai)

 

Nadalje, oni prenose predaje u svojim Sahihima i Musnedima da je Aiša mrzila toliko Imama Alija da mu i ime nije mogla spomenuti. Nije li ovo njihovo svjedočanstvo koje potvrđuje, odnosno, pojašnjava ćud i karakter ove žene? Upravo kao što Buharija prenosi u svom Sahihu da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Fatima je dio mene, ko god mrzi nju mrzi i mene, a ko mrzi mene, mrzi i Allaha.” 

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 210.)

 

Potom je Buharia lično prenio da je h. Fatima umrla, a bila je ljuta na Ebu Bekra govoreći s njim do kraja svoga života. (Ibid, svez. 5., str. 82., svez. 8., str. 3.)

Nisu li ovi hadisi dovoljno svjedočanstvo da su Allah i Njegov Poslanik ljuti na Ebu Bekra.

Ovo je ono što su ljudi razumjeli. Ja uvijek stoga kažem da će istina izaći na površinu bez obzira koliko mnogo falsifikatori pokušavali da je sakriju i bez obzira koliko pomoćnici Umajada pokušavali da je svjesno iskrive i iskonstruišu, jer dokaz od Allaha je evidentan prema njegovim slugama od dana objave Kur'ana do zadnjeg časa. Neka je slava Allahu Gospodaru svih svijetova.

Imam Ahmed prenosi da je Ebu Bekr jedanput zatražio dozvolu da uđe Božijem Poslaniku. Prije nego što je ušao, čuo je kako Aiša podiže svoj glas na Božijeg Poslanika, s.a.v.a., govoreći:

“Boga mi, posigurno znam da ti je Ali draži od mene i moga oca” Ovo je ponovila tri puta.

(Musned, Imam Ahmed ibn Hanbel, svez. 4., str. 275.)

 

Aišina mržnja prema Aliju je bila tako velika da je ona pokušavala da ga udalji od Poslanika služeći se raznoraznim sredstvima.

Mu'tezili ibn Abi Hadid u svom komentaru Nehdžul-belage kaže da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., klimno glavom Aliju da pride bliže. H. Alija je došao blizu pa je sjeo izmedu Poslanika i Aiše tako da ga je Božiji Poslanik privio uz sebe. Ona mu je (Aliju) rekla: “Zar nisi mogao sjesti na drugo mjesto, nego baš na moje?!”

On je također prenio hadis da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednog dana šetao s h. Alijem i da se njihov razgovor odužio. Aiša je prišla, pošto ih je slijedila, došla je između njih i rekla:

“Šta to ima toliko između vas dvojice pa tako dugo šetate? Tada se Božiji Poslanik naljutio na nju. 

(Komentar Nehdžul-belage, Ibn Ebi Hadid, svez. 9., str. 195.)

 

Prenosi se da je ona jednom došla Božijem Poslaniku dok on tiho razgovarao s Alijem, ona je viknula: “Šta to ima ili ko je to između tebe i mene o sine Ebu Talibe? Ja Imam samo jedan dan s Božijim Poslanikom (i ti mi ga uskraćuješ)?” - na što se Poslanik, s.a.v.a., naljutio.

Koliko puta i koliko duboko je ona ljutila i uznemiravala Božijeg Poslanika svojim ponašanjem koje je uzrokovala njena ljubomora i netrpeljivost. Da li bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio najzadovoljniji sa ženom čije je srce plamtjelo ljubomorom i u kome je gomilala mržnju i odbojnost prema h. Aliju, prvaku njegovog Ehli-bejta, onoga za koga je rečeno: “On voli Allaha i Njegova Poslanika.” Sahih Buhari i Muslim u poglavlju “Prednosti Ali Ibn Taliba”, kao i: “Ko god voli Alija voli i mene, a ko god mrzi Alija mrzi i mene.” (Mustredrak, Hakim, svez. 3., str. 130.)

U svojim kućama boravite i ne izlažite se vani (ne izlazite iz njih)

Uzvišeni Allah je naredio ženama Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da borave u svojim kućama, da iz njih ne izlaze i ne pokazuju svoje ukrase. Također im naredio da uče Kur'an, da obavljaju molitvu, daju zekat i slušaju Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.a.

Sve žene Poslanikove su slušale zapovjedi Allahove i naredbe Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koje su se odnosile na ono što je rečeno, čak i prije nego je Resulullah preselio.

Poslanik im se jednom prilikom obratio riječima: “Koja će od vas jahati kamilu i imati za sobom pse koje će lajati na nju?”

Sve su one poslušale izuzev Aiše. Ona je odbila pokoriti se njegovim naređenjima. Historičari prenose da je Hafsa bint-ul-Omer željela da ide s njom u “bitku oko deve”, ali ju je njen brat Abdullah ibn Omer spriječio i citirao joj spomenuti ajet. Ona je tada izmjenila svoj plan. Međutim Aiša je uzjahala devu, a psi su lajali za njom. Taha Husein u svojoj knjizi “Velika fitna” (Al-Fitna al-kubra) kaže: “Na svom putu Aiša je pošla pored neke vode i zalajali su psi. Ona je upitala: “Koja je to voda?” Bilo joj je odgovoreno da je to voda neka, a ne ona koju je Poslanik . Kada je čula, to je šokiralo pa je zbunjeno vikala: “Vraćajte me nazad!” To je ponovila dva puta. Čula sam Božijeg Poslanika dok je bio među nama kako kaže: “Koja će od vas jahati kamilu i imati za sobom pse koji će lajati na nju kda prolazila rijeku ...?”

Abdullah ibn Zubejr je došao, pošto je bio zadužen da smiri situaciju, doveo je pedeset ljudi iz plemena Benu Amir koji su se lažno zakleli da ta voda nije ona koju je Poslanik najvio.

Ja vjerujem da je ovaj rivajet fabrikovan za vrijeme Benu Umajada, kako bi umanjili neposlušnost Ummul-mu'minin, misleći da će majka pravovjernih biti oslobođena odgovornosti optužbe nakon što ju je njen sestrić Abdullah ibn Zubejr obmanuo dovodeći pedeset ljudi koji su se lažno zakleli Bogom svjedočeći da to nije ona voda.

 

Uistinu je to glupa šala, pokušaj da se obmanu plitiki umovi, i da se uvjere kako je Aiša bila prevarena, zbog toga kada je prešla vodu i čula lajanje pasa pa je stala raspitivati se o vodi, pa kad joj je rečeno da je to voda --- u šoku je uzviknula: “Vraćajte me nazad, vraćajte me nazad!”

Da li ovi idioti koji su skovali ovaj hadis tragajući za izgovorom za Aišinu neposlušnost Allahu i onome što je objavljeno u Kur'anu u vezi njene obaveze da boravi u svojoj kući, ili oni to čine zbog izgovora njene neposlušnosti Božijem Poslaniku, s.a.v.a.? Nalaze li oni izgovor za majku pravovjernih i pored toga što je odbila savjet.

 

Umu Seleme rekla:

“Jedan dan je Božiji Poslanik izašao nakon što smo bile s njim pa je skrenuo lijevo od mjesta zvanog Kadid i sjeo s h. Alijem i tiho pričao s njim duže vrijeme.Aiša je željela da se nametne iznad njega, pokušala sam da je spriječim, ali me ona nije poslušala, nego je navalila. Nije dugo potrajalo, a ona se vratila suznih očiju. Pitala sam: “Šta se dogodilo?” Rekla sam: “Prišla sam, a oni su razgovarali, tada sam rekla Aliju: ‘Ja imam Božijeg Poslanika jedan dan od devet. Pa zar mi ga ne možes ostaviti na moj dan?!’”

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je prišao Aiši, crven od srdže i kazao joj: “Idi natrag! Boga mi, niko osim onih koji su napustili vjeru ne mogu mrziti njega.”

“Uputila sam je sjeca li se toga?”

Ona je odgovorila: “Da sjećam se toga.”

Ummu Selema je nastavila: “Također ću te podsjetiti da smo obadvije bile s Božijim Poslanikom, s.a.v.a., pa nam je on rekao: “Koja od vas će jahati kamilu i imati za sobom pse koji će lajati na nju?”

Rekle smo da tražimo utočište kod Allaha i Njegova Poslanika od toga. A onda je on dotaknuo tvoja leđa i rekao: “Nemoj da budeš ti ta o Aiša.” Aiša je kazala: “Sjećam se toga.” Potom je Ummu Selema rekla: “Zar se ne sjećaš dana kada je tvoj otac došao s Omerom pa smo obukle svoja vela, a oni su govorili ono što su govorili, a onda su rekli: “Božiji Poslaniče, mi ne znamo koliko dugo ćeš biti s nama pa kad bi nam rekao ko će te naslijediti od nas tako da se imamo kome obratiti?” On im je odgovorio: “Što se mene tiče, ja sam vidio njegovu (Alijevu) poziciju ispred vas. Kad bih to učinio, vi biste se razjedinili kao što su se razjedinili Izraelćani kada je bio u pitanju Harun, a.s.”

Oni su šutili, a potom su otišli. Nakon što su izašli mi smo ušle Božijem Poslaniku i ti si mu kazala: “O Božiji Poslaniče, koga ćeš izabrati za halifu od njih?” Odgovorio je: “On je onaj koji nosi zakrpljene sandale.”

Izašle smo vani i vidjele smo da je to Ali ibn Ebu Talib. Ti si rekla: “O Božiji Poslaniče, ja ne vidim nikoga izuzev Alija?” A on je rekao: “Da on je taj.”

Umu Selema joj potom reče: “Kako ti, nakon svega ovoga možes uronuti na taj put?” A Aiša reče: “Ja odlazim da pomirim ljude.” 

(Komentar Nehdžul-belage, Ibn Ebu Hadid, svez. 2., str. 77.)

 

Ummu Selema je pokuŠala da je spriječi od pobune, koristeći oštre riječi:

“Ukoliko se stubovi islama iščupaju neće biti podignuti od strane žene i ukoliko se slome neće biti spojeni ženskim rukama. Ono što je vrijedno za ženu su obaranje pogleda i čuvanje svoje časti. Šta bi ti kazala kada bi se pred tobom pojavio Božiji Poslanik, s.a.v.a., i našao te kako jašeš na kamili. Boga mi kad bih ja odlučila krenuti na tvoje putovanje, pa čak da mi se kaže: ‘Ući ćeš u Džennet.’, ja bih se zastidjela Poslaniku pogledati u oči jer nam je on ostavio hidžab u amanet.”

(Ibn Qutajba u knjizi Kitab al Musnif fi Garib al Hadis)

 

Upravo tako je majka pravovjemih Aiša odbila da prihvati savjete mnogih dobrih ashaba.

Taber u svojoj historiji prenosi od Jahja ibn Kudama Sadi da je rekao Aiši:

“O majko pravovjernih! Boga mi, ubica Osmana je manje odgovoran od tebe koja izlaziš na ovoj prokletoj devi iz svoje kuće i nosiš oružije. Bog Uzvišeni te je obavezao hidžabom (boravkom iz zavjese, tj. u kući) i bogobojaznošću. Ti si upropastila svoj hidžab i zloupotrijebila svoj autoritet. Sigumo, ko god te vidi u pobuni vidjeće tvoju propast. Ako nas želiš poslušati, vrati se nazad svojoj kući. Ako si došla pod prinudom, tada traži pomoć od vjernika.” (Tarih Taberi, svez. 6., str. 482.)