Aiša za vrijeme života Božijeg Poslanika (s.a.v.a.)

 

Ako proanaliziramo njen život s njenim mužem, Božijim Poslanikom, s.a.v.a., naći ćemo mnoštvo njenih grešaka i neposlušnosti, jer je ona često uobičavala da spletkari sa Hafsom protiv Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kad su ga natjerale, jednom prilikom, da zabrani sebi ono što mu je Allah, dž.š., dozvolio, kako to prenose Buharija i Muslim. One su se također, raspravljale s njim tako da je, kako se to prenosi u sunnitskim sahihima i tefsirima, a i Sam Uzvišeni Allah je u svojoj Časnoj Knjizi spomenuo takva dva incidenta. Zavidnost je toliko okupirala njene misli da se ona u njegovom društvu ponašala bez potrebnog poštivanja i uvažavanja.

 

U jednom slučaju, ona je rekla Božijem Poslaniku kada je spomenuo h. Hatidžu:

“Kako može Hatidža biti, u poređenju sa mnom bolja, kada ti je Allah dao bolju od nje (mlađu). Ona je bila starica, crvenih obraza.”

Božiji Poslanik se tada tako naljutio da mu se kosa digla na glavi.

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 231., odjeljak “Ženidba Poslanikova sa Hatidžom”; također prenosi i Muslim.)

U drugom slučaju, jedna od ummu-l-mu'minuna (majki pravovjernih) je poslala Božijem Poslaniku posudu sa hranom, a on je bio u sobi Aišinoj. Aiša je razbila posudu zajedno sa hranom.

(Sahih Buhari, svez. 6., str. 157.)

U trećem slučaju, ona je rekla Božijem Poslaniku “Ti si onaj koji tvrdi da je Božiji Poslanik!”

A u jednoj drugoj prilici ona se naljutila na Božijeg Poslanika, s.a.v.a., pritom rekavši: “Budi pravedan!” 

 (Ihja ulum al din, Gazali, svez. 2., str. 29.)

 

Njen je otac (Ebu Bekr) udario tako žestoko da joj je udarila krv. Njena zavidnost je dostigla takvu tačku da je ona lagala Esmi bin Nu'man kada je ona došla do Božijeg Poslanika. Ona joj je tada rekla:

“Božiji Poslnik voli koju kada joj on pride, kaže mi: ‘Trazim utočište kod Allaha od tebe!’”

Njena namjera ovim je bila ta da Božiji Poslanik, s.a.v.a., razvede ovu nevinu i naivnu ženu (Kanz-umal, svez. 7., str. 116.), koju je Božiji Poslanik i razveo u skladu s ovim njenim riječima: “Njeno loše ponašanje u prisustvu Božijeg Poslanika je dostiglo takvu tačku da je ona čak, dok je obavljao molitvu ispružila svoje noge i kad bi on činio sedždu ona bi ih povlačila nazad, a kad bi on ustajao da dovrši ostatak namaza, ona bi ponovo ispružila noge."

(Sahih Buhari, svez. 1., str. 101)

 

Jednom prilikom ona je zajedno s Hafsom korila Božijeg Poslanika, s.a.v.a., tako da je uzrokovala da se on izoluje na mjesec dana, sve dok nije Allah, dž.š., objavio: “Uzmi (zadrži) one s kojima si zadovoljan, a razvedi se s onima s kojima nisi zadovoljan.”, a ona mu je nakon što je objavljen ovaj ajet rekla: “Ja samo vidim kako Allah žudi da ispuni tvoje želje.”

(Sahih Buhari, svez. 6., str. 24)

 

Kada bi se Aiša naljutila (što se često dešavalo) ona bi pri izgovoru zanemarivala riječi Božijeg Poslanika, niti bi spomenula ime Muhammed, već bi, kad bi se zaklinjala govorila: “Tako mi Boga Ibrahimovog!”

Aiša je uobičavala često da napada Božijeg Poslanika i da ga oneraspoloži, ali Božiji Poslanik je bio milostiv i blag, njegov karakter je bio širokogrudan, a strpljivost duboka, zbog toga joj je često govorio: “Tvoj šejtan te uzrujao, o Aiša!”

 

On bi često bio žalostan zbog prijetnji Božijih, upućenih njoj i Hafsi. U nekoliko slučajeva ajeti su objavljivani povodom njih. Allah Uzvišeni je rekao: “Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vi ste bile učinile ono čega je trebalo da se pokajete.” (Tahrim, 4)

Ove riječi su jasna prijetnja njoj i Hafsi koja bi često s njom sudjelovala u neposlušnosti i zavidnosti. Allah, dž.š., je također povodom njih dvije objavio: “...A ako se protiv njega udružite, pa Allah je zaštitnik njegov, i Džibril i čestiti vjernici, najposlije i svi meleki će mu na pomoci biti.” (Tahrim, 4)

Ovaj ajet je bio objavljen povodom Aiše i Hafse kako je to posvjedočio Omer ibn Hattab, a zabilježio je i Buharija.(Sahih Buhari, svez. 6., str. 69.)

Ajet sam po sebi ističe da je među muslimanima žena bilo vjernica koje su bile bolje od njih dvije.

Jednom, kada je Božiji Poslanik htio zaprositi Saref sestru od Dilhija al Kalbija. On je zamolio Aišu da ode da je vidi. Kad se vratila, došla je sa srcem punim zavidnosti na što je Božiji Poslanik upitao:

“Šta si vidjela Aiša?”, a ona je odgovorila: “Nisam vidjela nikog posebno vrijednog”

Božiji Poslanik je na to odgovorio: “Ti si sigurno vidjela nekog vrijednog, ali je tvoja pljuvačka postala kisela.”

Ona je rekla: “O Poslaniče Božiji, nema tajne nepoznate tebi. Ko je sposoban da sakrije nešto od tebe.” 

(Ibn Sa'd, Tabakat svez. 8., str. 115; Kanzul-ummal, svez. 6., str. 294.)

 

Većina spletki koje je Aiša provokativno izvela su bile podržane od strane Hafse, kćerke Omerove.

Čudna je stvar da mi primjećujemo njihovo međusobno razumjevanje i kompletno slaganje među ovim dvjem ženama. Isto slaganje i razumjevanje je vladalo i među njihovim očevima Ebu Bekrom i Omerom, razlika je bila samo u tome što je Aiša bila uvijek taj podstrekač u odnosu na slabiju Hafsu koja bi je podržavala, a dočim, s druge strane, Ebu Bekr je bio slabiji u odnosu na Omera koji je bio inicijator i podstrekač. Vidjeli smo već i prethodne diskusije, da je Omer čak i u stvarima halifeta bio zbiljski vođa. Neki historičari prenose da kada je Aiša odlučila da otputuje u Basru kako bi podstrekla pobunu protiv h. Alije, poznatu pod imenom Bitka oko deve ona je poslala poruku ostalim Posalnikovim ženama (majkama pravovjernih) tražeći od njih da krenu s njom. Nijedna se nije odazvala, osim Hafse kćerike Omerove koja se spremila da krene, ali ju je spriječio njen bra Abdullah ibn Omer koji je nakritikovao tako da je ona odustala od putovanja.

(Šarh Nahdžu-balage, Ibn Ebu Hadid, svez. 2., str. 80.)

Allah Uzvišeni i Moćni upozorava Aišu i Hafsu ovim riječima: “Ako se udružite protiv njega Allah je njegov zaštitnik, i Džibril i pravovjerni vjernici i na kraju svi meleki su njegovi pomagači i zaštitnici.

” Allah, dž.š., je također rekao: “Vas dvije se pokajte Allahu, vaša su srca uistinu skrenula.”

Allah je u pogledu njih dvije donio jasnu poentu u suri Al-Tahrim. Nije istina, kako su mnogi mislil i danas misle da će majke pravovjernih ući u Džennet bez polaganja računa, samo zato što su bile žene Božijeg Poslanik, s.a.v.a. Allah Uzvišeni je objavio da bračne relacije niti će kome šteti niti koristiti, pa makar se radilo i o ženama Poslanikovim. Koristi će ili štetiti čovjeku samo njegova osobna djela.

Jer, Allah, dž.š., kaže:

“Allah navodi kao pouka onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu; bile su udat za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im neće ništa moći kod Allah pomoći, i reci će se: ‘ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!’” Tahrim, 10

 

S druge strane, Allah je naveo primjer vjernicima, ženu faraonovu koja je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i mučenja njegova, i izbavi me naroda nepravednog!”

Iz ovoga postaje jasno da sve bračne veze i prijeteljstva čak i da imaju mnoštvo vrijednosti ne mogu samo po sebi spriječiti Allahovu kaznu osim da su praćene pravednim i bogougodnim djelima. Ukoliko, pak nisu kazna može biti uvećana. Allahovu pravdu diktira tako da On ne kažnjava one koji su udaljeni poput onih koji su blizu i u čijim kućama se nalazi Kur'an. A čovjek koji poznaje Istinu i još joj se protivi gori je od neznalice kome uopće nije poznata Istina.

Sada, poštovani čitaoče, citirat ćemo nekoliko rivajeta o nekim detaljima da bi lakše upoznao ličnost ove žene koja je odigrala veliku ulogu u udaljavanju Alija od hilafeta i koja je sabrala svu snagu i potencijale da bi podigla oružani ustanak protiv njega. Nadalje bi trebao biti pozant ajet o pročišćenju, da je tako daleko od nje isto kao što je nebo daleko od zemlje i da je većina ehli sunneta žrtve laži i izmišljotina, jer oni slijede Umejade a da toga nisu ni svijesni.