Osmanovi Ubice

 

 

a) Talha

 

Talha Ibn Ubaydillah je bio jedan od najvecih agitatora protiv Osman i bio je jedan od onih koji su poticali njegovo ubojstvo.

Kasnije je taj incident iskoristio kao ispriku, da bi (protiv Alije) pokrenuo prvi gradjanski rat u istoriji islama.

Predstavicemo nekoliko citata iz knjiga najpoznatijih sunni histricara.

 

Prvi citat je od Ibn Abbasa (u nekim rukopisa je to Ibn Ayyash):

Usao sam kod Osmana (tijekom pobune protiv Osmana) i razgovaro s njime jedan sahat.

On rece: "Dodji Ibn Abbas / Ayyash" i on me uze za ruku i primace me da cujem sto su ljudi govorili iza njegovih vrati. Culi smo nekog da kaze: "Sta cekate", dok su drugi govorili: "Cekajte, mozda ce se pokajati"

"Dok smo nas dvojica tako stajali ondje (iza vrata i slusali), Talha Ibn Ubaydillah prodje i rece: "Gdje je Ibn Udays?" Rekose mu, "On je je tamo".

Ibn Udays dodje (do Talha) i sapnu mu nesto, a zatim se vrati svojim saradnicima i rece: "Ne dopustite nikome da udje (u Osmanovu kucu) da ga vidi ili da napustiti njegovu kucu"

Osman mi rece: "To je Talhina naredba".

On nastavi: " O Boze! Zastiti me od Talha jer je podstakao sve te ljudi protiv mene. Tako mi Boga se nadam da nista ne bude od ovoga, i da ce proliti sopstvenu krv. Talha me je nepravedno optuzio.

Cuo sam Bozijeg poslanika da je rekao: "Krv muslimana je dopustena jedino u tri slucaja: Otpadnistva, Preljube, i u slucaju odmazde. "Zasto onda da ja budem ubijen? "

Ibn Abbas / Ayyash nastavi:

Htio sam da napustim (kucu) ali su mi blokirali put, dok Muhamed ibn Abi Bakr koji je tuda prolazio nije zatrazio da me puste da odem, i oni ucinise tako.

Sunni reference: Historija od al-Tabari, dio 15, str 199-200

 

Sljedeci izvjestaj potvrdjuje da je Osmanovo ubistvo bilo pod Talhinim vodjstvom, kao i da su ubice izisle da bi obavijestili svojeg vodju da su se pobrinuli za Osmana.

Abzay je rekao:

Bio sam svijedok kada su toga dana krenuli protiv Osmana.

Usli su u kucu kroz jedan otvor u Amr Ibn Hazmovoj rezidenciji.

Tu je doslo do okrsaja i onda udjose.

Bogami, nisam zaboravio da je Sudan Ibn Humran izisao i cuh ga da kaze: "Gdje je Talha Ibn Ubaydillah? Ubili smo Ibn Affana!

Sunni reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 200

 

Osman je bio opkoljen u Medini dok je Imam Ali (a.s) bio na Khaibaru. Imam (a.s) dodje do Medine i nadje ljudi kako se skupljaju oko Talhine kuce.

Zatim imam Ali (a.s) ode da bi se sastao sa Osmanom.

 

Ibn Athir pise:

"Osman rece Aliji: "Vi mi dugujete moje Islamsko pravo kao i pravo bratstkih odnosa.

Da nemam tih prava, i da je jos pred-islamsko vijeme, opet bi bilo sramota za potomke Abdu Munafa (ciji su i Ali i Osman potomci) da nam covjek od Tymia (Talha) otme nasu vlast.

Ali rece Osmanu: "Informisacu te ce o tome sto sam ucinio.

"Tada se Ali uputi ka Talhinoj kucu. Tamo je bilo puno ljudi.

Ali se obrati Talhi govoreci: "Talha, sto je ovo situacija u koju si se uvalio? "Talha odgovori:" O 'Abul Hasan, kasno je!"

Sunni reference: al-Kamil, od Ibn Athira, dio 3, str 84

 

Tabari prenosi sljedeci razgovora tokom Osmanove opsade, izmedju Imama Alije i Talhe:

Ali rece Talhi: "Allahom ti se obracam da maknes ljude od (napadanja) Osmana.

"Talha odgovori: "Ne, tako mi Boga, ne sve dok se Umayadi dobrovoljno ne priklone pravdi. "(Osman je bio glava Umayada)

Reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 235

 

Talha je cak Osmana lisio i vode

 

Abdurrahman Ibn al-Aswad je rekao:

"Vidio sam da Ali stalno izbjegava (Osmana) i da nije kao ono nekada sto bi cinio.

A sad kako bilo da bilo, znam da je govorio s Talhom dok je Osman bio pod opsadom, da je rezultiralo da su mu date koze sa vodom.

Ali je bio vrlo uznemiren (od Talhe) oko toga, sve dok se konacno dozvoli da se koze daju Osmanu."

Sunni reference: History od al-Tabarija, dio 15, str 180-181

 

Iz ovog izvjestaja se mogu izvuci neki zakljuci, a i pitanja:

  • Ukoliko Talha nije ima nista sa tom akcijom, zasto bi se onda Imam Ali (a.s) obracao direktno Talhi sa zahtjevom da vode bude poslana Osmanu?
  • Nije li se Imam Ali (a.s) mogao obratiti nekom od od Egipcana, ukoliko su oni bili odgovorni?
  • Ako Talha nije imao udijela u tom okrutnom cinu, zasto je Imam Ali (a.s) bio ljut na njega?
  • Ako Talha nije imao udijela s buntovnicima, kako onda da se voda dozvoljila Osmanu, NAKON sto je Imam Ali (as) prigovorio Talhi?

 

Da sada pogledamo izvještaj iz "Bitke od Kamile" koja se spominje u brojnim sunni knjigama istorije i hadisa.

 

Citat sa wikipedie o sunni pogledu na "Bitku oko Kamile:

 

Kraj borbe

 

Merwan ibn al-Hakim pogodi svog sopstvenog generala  Talhu koji zbog tog pogotka u nogu postaje onesposobljen, pa bi odnijet u Basru, gdje i umire....

 

Bez obzira sto nasa braca sunniti koja su pisala ovaj artikal na wikipediji pokusavaju sakriti istinu predstavljajuci ovaj incident nesrecnim slucajem, istina je ipak drugacija.

Istiniti izvjestaji pokazuje da su cak i Umayadski vodje poput Merwana koji se (zajedno sa Talhom) borio protiv imam Alija, znali da su Talha i Zubair bili Osmanovi ubice.

 

Sunni alimi prenose da je Yahya Ibn Sa'id rekao:

Merwan Ibn al-Hakim koji je bio u cinu Talhe, vide da se Talha povlaci (kada mu je vojska bila porazena na bojnom polju).

Kako su on i svi drugi Umayadi smatrali njega i al-Zubaira kao ubicama Osmana, on ga gadja strijelom i tesko ga rani.

On tada rece Abanu sinu Osmanovom: "Postedio sam te jednog od ubica vaseg oca.

Talha bio odveden do jedne porusene kuce u Basri, gdje je i umro.

 

Sunni reference:

* Tabaqat, od Ibn Sa'ad, tom 3, poglavlje 1, str 159

* al-Isabah, pd Ibn Hajar al-Asqalanija, dio 3, str 532-533

* History od Ibn al-Athira, dio 3, str 244

* Usdul Ghabe, dio 3, str 87-88

* Al-Isti'ab, Ibn Abd al-Barr, dio 2, str 766

* History od Ibn al-Kathira, dio 7, str 248

 

U dijelu Al Bidayah wa al Nihayah dio 7; str 248; (Dhikr Jamal) od ibn Kathira se prenosi:

"Talha je u bitci oko Deve ubijen Merwanovom strijelom, pa je kasnije rekao Aban-bin-Osmanu: "Osvetio sam se za Osmanovu krv."

 

Ibn Qutejbija u svoj dijelu al Imama wal Siyasa str 60; prenosi priznanje Talhinog sina o ulozi njegovog oca u Osmanovom ubistvu:

"Neki su upitali Muhameda ibn Talhu ko je ubio Osmana?. On odgovori: "jedna trecina njegove smrti se moze prepisati Aishi, a jedna trecina mojem ocu."

 

U knjigama Al-Iqd al-Fareed; dio 2; str 218 kao i u dijelu Imama wal Siyasa str 45 se kaze:

"Sad ibn Abi Waqqas je bio upitan "Ko je ubio Osmana"? Sad odgovori: "Aisha je podigla mac, a Talha ga je naostrio."

 

 

b) al-Zubeir

 

 

U djelu Fusul al Muhimma str 79 Dhikr Jamal kao i djelu Muttalib al Saul str 117 Dhikr Jamal mozemo procitati:

"Ali je upitao Zubeira o razlozima zbog kojih se bori protiv njega, a nasto Zubeir izjavi: Zelio sam borbom osvetiti Osmanovo ubojstvo. Imam Ali odgovori: Ako ima pravdu u tvojem srcu, shvatices da si ti i tvoji prijatelji bili oni koji su ubili Osmana."

 

Da se jos jednom podsjetimo na tekst o "Bitci oko Kamile" kojim nase sunni braca pokusavaju tu borbu predstaviti nesporazumom, nesvjesno tako predstavljajuci obije te muslimanske vojske toliko nepazljivim i neodgovornim tj da su te obije vojske isle na spavanje bez postavljanja straze, a takodje nesvjesno ih predstavjaju toliko nedisciplinovane da hem sto su obije vojske napadala bez komade, hem ih tokom cijelog toka borbe niko nije mogao obuzdati i zaustaviti od nepotrebnog ubijanja.

 

Citat sa wikipedie iz texta o sunni pogledu Bitke oko Kamile

Citat sa wikipedie o sunni pogledu na "Bitku oko Kamile:

 

Iznenadni napad

 

"Pred jutro, iznenadni sok mjenja scenu. Osmanovi opkoljivaci, tijekom noci izvrsise svoj plan. Predvodjeni njima, eskadron Bedawija probijase svojim kopljima, a jos za mraka, satore u Basri. U trenutku je sveopca zbunjenst. Svaki kamp vjerovase da je napadnuti od drugih, i u zoru se obje vojske sastavise, kao sto su to urotnici zeljeli, u smrtnoj borbi jedni protiv drugih. Uzalud Alija pokusavase da zaustavi svoje ljude. Osjecaj izdaje zagorca sukob."

 

Sljedeci odlomak iz Tabarijeve "Historije" sem sto nam govori o tome ko je bio odgovoran za Osmanovu smrt, nam takodje govori i da je totalno pogrijesna slika koju su nam nasa braca sunniti pokusali predstaviti u gornjem citatu.

 

al-Zuhri, jedan od vaznijih sunni prenosioca hadisa (koji je inace bio poznat po svojoj odbojnosti spram ehlul-bejta) prenosi sljedeci dijalog Imama Alija sa Zubeirom i Talhom prije pocetka bitke oko Deve:

"Ali je rekao: "Zubeire, zasto se ti zbog Osmanove krvi boris protiv mene, kada si ti taj koji ga je ubio. Da Bog dadne onom od nas koji najvise neprijateljstva imase prema Osmanu, posljedice koje ta osoba zaista nezeli.

On rece Talhi:

Talha, doveo si poslanikovu zenu (Aishu), da bi je iskoristio za ratovanje, a tvoje su zene, u tvojoj kuci (u Medini)! Zar mi nisi bio dao svoju prisjegu"? Talha rece: "Prisjegu sam ti dao dok mi je mac bio iznad vrata".

(U tom momentu 'Ali jos pokusavase da ih pozove na mir, kako nebi vise imali nikakvog izgovora)

'Ali se obratio svojoj vojsci govoreci: "Tko ce medju vama protivnickoj vojsci pokazati Qur'an i ono sto je u njemu, pa cak i ako bi izgubi jednu ruku, da onda drzi Qur'an sa svojom drugom rukom"?

Jedan mladic iz Kufa je rekao: "Ja se prihvatam tog zadatka".

 'Ali prodje svojom armijom nudeci taj zadatak. Samo je mladic bio taj koji ga prihvatase.

Tada mu 'Ali rece: "Pokazi im ovaj Qur'an i kazi: Resenje za ovo sto je izmedju vas i nas se nalazi ovdje izmedju korica njegova pocetka i njegova kraja. Sjetite se Boga, i sacuvajte kako vasu tako i nasu krv.

Kada ih mladic pozva da pribjegnu Qur'anu i da prihvate njegove zakone, vojska Basre ga napade i ubi.

U tom trenutku, Ali rece svojoj vojci: "Ovim borba postaje dozvoljena".

 Tada borba zapoce.

 Sunni reference: History od al-Tabarija, dogadjaji 36 godine po Hidzri dio 4, str 905

 

Kao sto smo vidjeli u gornjoj predaji, Imam Ali jasno navodi Zubeira medju one koji su ubili Osmana.

Da su nakon Osmana umjesto imama Alija (a.s) za halifu bili izabrani Talha ili Zubeir, dali bi oni i tada trazili osvetu za Osmanovu smrt, ili bi Osmanovim ubicama dali najvece nagrade?

Ova dvojica vodja pobune protiv imama Alija (as) sigurno nisu imali namjeru traziti odmazdu za Osmanovu krv, jer su oni sami stajali iza te pobune.

Njima je odmazda bila samo jedno sredstvo kojim su pokusali unistiti halifat imama Alije, da bi onda mogli sami postati halife.

Ova predaja sem sto jasno govori o stavu Imama Ali (as) da je smatrao Zubeira odgovrnim za Osmanovo ubistvo, od nas zahtijeva i da se zapitamo zasto Zubeir nije uzvratio imamu Ali (a.s) s tvrdnjom kako je on zaista nevin?

Zasto je Zubeir sutio nad jednom tako ozbiljnom optuzbom?

 

U dijelu al Istiab dio 3, str 213 Dhikr Talha i u dijelu Layneen fi Tafseel Shaykhain str 280; Dhikr Muthaen Ali, se prenosi jedan od govora imama Alija (a.s) u kojem on izjavljuje:

Talha, Zubayr i Ayesha trazise pravdu koju su sami odbacili. I trazise da osvete krv, koji su sami prolili. Oni su bili odgovorni za Osmanovo ubistvo a u kojem ja nisam imao udijela, ali sada oni to poricu. Nisam imao udijela u Osmanovom ubistvu, i jedino krivac odgvoran za Osmanovo ubistvo je ta pobunjenicka grupa. Oni su mi dali prisjegu na vjernost, a onda je pogazili.

 

 

c) Aisha

 

 

Talha i Zubeir nisu bili jedini koji su kovali zavjeru protiv Osmana.

Sunni historicari nam govore da je i Talhina rodjakinja, Aisha, takodje suradjivala u zavjeri protiv Osmana.

Sljedeci citat iz Tabarijeve Historije nam ukazuje na suradnju Talhe i Aishe u Osmanovom zbacivanju sa vlasti:

"Dok je Ibn Abbas bio na putu iz Meke, u al-Sulsul (sedam milja juznije od Medine) je naisao na Aishu

Aisha rece: "O Ibn Abbase, Bogom vas zakljinjem, napusti onog covjeka (Osmana) i posij sumnju u vezi njega medju narodom, jer ti za to imas ostar jezik. Narod je (Osmanovom opsadom) pokazao njihovo razumijevanje, i svjetlost koja ih vodi se povecala.

Vidjela sam da je Talha u posjedu kljuceva javne blagajne i skladista. Ako on postane halifa (nakon Osmana), slijedit ce put svoga rodjaka Ebu-Bakra.

"Ibn Abbas rece: "O 'Majko (vjernika), ako se nesto dogodi tom covjeku (tj Osmanu), narod ce traziti utociste samo kod naseg druga (tj. Alije).

Aisha odgovori: "Usuti! Ne zelim se prepirati ili objasnjavati s tobom".

Sunni reference: Historija od al-Tabaria, dio 15, str 238-239

 

Mnogi sunni historicari izvijestavaju da je Aisha otisla do Osmana trazeci njen dio nasljedstva od poslanika (pa i ako je vec bilo proslo mnogo godina od poslanikove smrti).

Osman odbija dati Aishi bilo sta, podsjecajuci je da je ona bila jedna od onih koji su svjedocili i ohrabrivali Ebu Bekra da odbije dati Fatimi (a.s) njen dio nasljedstva.

Ako Fatima nije mogla nasljediti, zasto da to moze ona? Aisha na to bi iznimno ljuta na Osmana, pa izidje govoreci:

 

"Ubijte ovu staru budalu (Na'thala), postao je nevjernik".

 

Sunni reference:

- Historija od Ibn Athira, dio 3, str 206

- Lisan al-Arab, dio 14, str 141

- Al-Iqd al-Farid, dio 4, str 290

- Sharh Ibn Abi al-Hadida, dio 16, str 220-223

 

Drugi poznati sunni historicar, al-Baladhuri, u svojoj historiji (Ansab al-Ashraf) kaze da kad je situacija postala krajnje opasna, Osman naredjuje Merwanu al-Hakimu i Abdurrahmanu Ibn Attabu Ibn Usaydu da pokusaju uvjeriti Aishu da zaustavi kampanje protiv njega. Oni dolaze k njoj, a ona se bila pripremala za odlazak na hadz, pa joj oni rekose:

"Molimo te ostani u Medini, da bi Allah tako preko tebe sacuvao tog covjeka (Osmana)."

Aisha rece: "Ja sam pripremila moj prevoz i obecala da cu obaviti hadz. Bogami ne prihvatam vas zahtjev.Pozelim da je on (Osman) jedna od mojih vreca, pa da ga mogu ponijeti sa sobom. Onda bi ga bacila u more".

Sunni reference: Ansab al-Ashraf, al-Baladhuri, dio 1, pog 4, str 75

 

Pokusavajuci da opravdaju Aishu od optuzbi za pozivanje na Osmanovo ubistvo, wehabije ukazuju na njeno kasnije pozivanje za osvjetom nad Osmanovim ubicama. Okolnosti koje su uticale na Aishinu takvu naglu promjenu stava o Osmanu, koji odjednom od "kaafira" postaje "nevina zrtva" je dolazak Imama 'Alija (a.s) na vlast.

 

I ako je ovu promjenu Aisha pokusala sakriti i negirati, ashabi su ipak bili svjesni toga pa im to nije moglo promaci, kao ni cinjenica da je bas Aisha bila ta koja je bila odgovorna za Osmanovo ubistvo.

 

U sunni dijelu Tareekh Kamil tom 3, str 100; Ibn Atheer pise:

"Ubayd bin Abi Salma koji je bio Aishin rodjak po majci je susrete dok se pripremala na put za Medinu.

Ubayd joj rece: "Osman je ubijen, a narod bi bez Imama tokom osam dana", na sto Aisha upita: "Sto su onda uradili"?

Ubayd rece: "Narod je prihvatio 'Alija i dao mu prisjegu (beyya)".

Aisha je onda rekla: "Vodi me nazad! Vodi me nazad za Mekku".

Ona zatim okrenu lice prema Makki i rece: "Zaista je Osman ubijen nevin, i Allaha mi, osvetiti cu njegovu krv.

Ubayd onda rece: "Sada kazes za Osmana da je nevin, pa i ako si bas ti bila ta koja je govorila: "Ubijte Nathala, jer je postao Zidov"

 

Imam 'Ali (a.s) je napisao pismo Aishi, koje je zabjelezeno u sunni dijelu Seerath al Halabiyya, tom 3; str 356;

"Uradila si suprotno Allahu (swt) i njegovom Rasulu (s) napustajuci svoju kucu, zahtijevala si stvari na koje nemas pravo. Tvrdis da zelis reformirati Ummet, reci mi kakva ulogu u reformi Ummeta cini zena sudjelujujuci u bitci? Tvrdis da zelis osvijetiti Osmanove ubice unatoc cinjenici da je on iz plemena Banu Ummayya, a ti si iz plemena Banu Taym. Osvrnemo li se na taj slucaj, pa do jucer si ti bila ta koja je govorila: "Ubijte Nathala tako vam Allaha (swt), ubijte ga jer je postala kafir".

 

U sunni dijelu al Tabaqat al Kubra tom 3; str 82 mozemo procitati:

Musruq je rekao Aishi: Osman je ubijen zbog vas, vi ste pisali narodu i huskali ih protiv njega.

 

U sunni dijelu Iqd al Fareed tom 2; str 210 citamo:

Merwan je dosao Aishi i rekao: Osman je ubijen zbog vas, vi ste pisali narodu i huskali ih protiv njega.

 

Takodje u istom dijelu Iqd al Fareed tom 2; str 212 citamo:

Mugheera bin Shuba je dosao Aishi, i ona mu rece: Za vrijeme bitke Jamal (Bitka oko Kamile) neke od strijela kojima su gadjali skoro da su mi probili kozu". Mugheera odgovori: Da vas je samo jedna strijela ubila, to bi za nas bio cin pokajanja zbog cinjenice da ste huskali narod da ubiju Osmana.

 

 

d) Amr Ibn al-Aas

 

 

Amr Ibn al-Aas (kasnije osoba broj 2 u Muawiynom rezimu) je bio jedan od najopasnijih huskaca protiv Osmana, a i imao je sve razloge za kovanjem zavjere protiv njega.

Za vrijeme vladavine drugog halife Omera guverner Egipta je bio Amr ibn al-Aas.

Medjutim, treci halifa Osman ga razrjesava duznosti i zamjenjuje ga svojim pobratimom Abdullahom Ibn Sa'd Ibn Abu Sharhom.

 

Kao rezultat toga, Amr postaje veoma neprijateljski oprijedijeljen prema Osmanu. On se vraca za Medinu i pokrece kampanju zlonamjernih propagandi protiv Osmana, optuzujuci ga za mnoga losa dijela.

Osman zbog toga ukorava Amra i sa njim govori veoma ostrim tonom.

To jos vise ljuti Amra. Amr svoje susrete sa Zubairom i Talhom koristi da bi zajednicki kovali zavjeru protiv Osmana. Uobicavao bi i da izlazi u susret hadzijama i da ih obavijestava o brojnim Osmanovim greskama.

Prema pisanju al-Tabarija, kada je Osman bio opkoljen, Amr se nastani na dvoru al-Ajlan gdje bi se kod naroda uobicajavao raspitivati o Osmanovoj situaciji.

 

Amr nije napustio svoje mjesto dok i drugi jahac ne prodje. Amr ga pozva:

"Sta je sa Osmanom?" Covjek odgovori: "Ubijen je".

Amr zatim rece: "Ja sam Abu Abdillah. Kad me neki cir svrbi ja ga odsjecem (tj Kad zelim nesto da postignem, ja to uradim).

Ja sam huskao (narod) protiv njega, cak na vrhu planine pastira sa stadom.

Tada mu Salamah Ibn Rawh rece: "Vi Quraishije ste slomili jaku sponu izmedju vas i Arapa. Zasto ste to ucnili?"

Amr odgovori: "Htjeli smo izvuci istinu iz provalije lazi, kao i da ljudi budu na jednakim stajalistima kade se se tice istine.

Sunni reference: Historija od al-Tabarija, dio 15, str 171-172

 

 

e) Ashabi i njihova djeca

 

 

Ashabi i njihova djeca su bili u dosluhi s Egipcanima radi Osmanovog ubistva

 

U sunni dijelu Kanz al-Ummal tom 6; stra 385, poglavlje "Dhikr Fadail Uthman" mozemo procitati:

"Kada Egipcani dodjose do mjesta Ghafa i pocese lose govoriti o Osmanu, saznajuci o tome Osman se pope na mimber i rece: "O asahabi poslanika Muhameda (s), nek ste od Allaha prokleti sto lose govorite o meni. Vi govorite o mojim greskama a sutite o mojim vrlinama. Vi takodjer huskate ljude protiv mene."

 

U poznatom sunni dijelu al Bidayah tom 7; str 170; poglavlje "Dhik Qathal Uthman" se moze procitati:

"U Egiptu je od djece asahaba formirana grupa da bi se podsticao narod na pobunu protiv Osmana. Njihov vodja je bio Muhamed bin-Ebu Bakr, sin halife Ebu Bakra, a Muhamed bin Ebi Hudhifa je bio drugi po zvanju, on je bio Muawiyin rodjak."

 

 

f) I ashabi - ucesnici bitke na Bedru, su bili ucesnici u ubistvu Osmana

 

 

Novokomponovani wehabijski alim Abu Suleiman, pokusavajuci da predstavi ashabe kao one koji su zeljeli zastiti Osmana navodi predaju:

wehabijski sajt www.ansar.org:

"Ibn Abi Sheibah narrated that Ibn Sireen said, “Zaid bin Thabit entered upon Uthman and said, ‘Here are the Ansars at the door.’ And the Ansars said, ‘If you wish for us to be Ansar [helpers] to Allah twice.’ Uthman said, ‘No fighting."

[Al-Musnaf, vol.8, Book of Afflictions, p.682, with authentic narrators]

 

I ako se gornja predaja zeli predstaviti autenticnom, opet se da primjetiti da u predaji nije nijedan Ensarija imenovan. Takodje, niti o koliko se tih Ensarija tu radilo? Ove odlucujuce cinjenice totalno nedostaju, pa bez njih ova predaja skoro da ne znaci nista. Ali da nebi wehabije i dalje ostale u ovakom neznanju, umjesto ove lose falcifikovane i izmijenjene predaje, prilozicemo orginalnu predaju iz druge sunni knjige, koja nam bolje i ispravnije prezentira taj dogadjaj, dajuci nam tako uvid na stvarnu poziciju Ensarija u vrijeme Osmanovog ubistva.

 

Sunni alim Ibn Abd al-Barr u njegovom dijelu al-Istiab; tom 4; str 48; pogl. "Dhikr Abu al-Hasan Mazani" navodi:

Abu Al Hasan Mazani je bio ashab poslanika Muhameda (s), i on je bio jedan od ashaba prisutnih na Aqbi i Bedru.

Zaid bin Thabit, na dan Osmanovog ubistva, rece Ensarijama iz Madine: "Dali ce te biti Allahovi pomagaci i drugi put? On (Mazani) odgovori: Ne! Tako mi Allaha mi necemo slijedite vase vodjstvo, jer ako to uradimo ubrojit cemo se medju one koji ce na Sudnjem Danu reci da su nas nase vodje zavele."

 

Ovdje se da primjetiti da ovaj ashab odbija da stane na Osmanovu stranu, jer ne smatra Osmana onim koji je u ovom slucaju "nevina zrtva, cak sta vise, on jasno precizira da stavljanje na Osmanovu stranu znaci izazivanje kazne na Sudnjem Danu zbog slijedjenja vodje (Imama) koji ne vodi ispravim putem.

Takodje se da primjetiti da ovakav Zaidov zahtjev Ensarijama, kao i odgovor Abu al-Hasan Mazanija, uz cinjenice da se nikoji drugi Ensarija nije usprotivio takvom Mazanijevom objasnjenju, podrzava stav da su Ensarije imale jednu od vodecih uloga u suprostavljanju Osmanu.

 

suni hadis o ashabima:

 

"Ashabi su kao zvijezde na nebu, za kojom god da krenete necete zalutati!

 

Ovdje se za nas postavlja jos jedno vazno pitanje.

Ako su svi ashabi poput zvjezda koje treba slijediti, zar netrebamo onda i mi prihvatiti, postovati i podrzatati ovakav njihov stav protiv Osmana, a koji je ovdje predstavljen preko ashaba Mazanija? 

 

 

g) Muhajiri, Ensarije kao i ostali vjernici koji su zivjeli u Medini su odgovorni za Osmanovo ubistvo

 

 

U sunni dijelu Iqd al Fareed str. 215 mozemo procitati:

"Vodje skupine koja je ubila Osmana su bili Abdur Rahman bin Adees, Hakeem-bin-Jaleeh i Abdullah-bin-Fadeek. Dosli su do Madina i sa Ensarijama i Muhajirima, okružise Osmanovu kucu, u koju nakraju upadose i ubise ga."

 

U Tabaqat Ibn Sad str 68-71 mozemo procitati:

"Ashabi Poslanika Muhameda (s) prestase pomagati Osmana, mada nisu mislili da ce biti ubijen, a oni koji okruzise Osmanovu kucu, bacahu blato jedni drugim u lice, osudjujuci tako one odsutne."

 

Od vaznosti je i cinjenica koja se nalazi u Tabaqat dio 3; str 68 da je Yezidova vojska pri napadu na Medinu vrsila pretragu od kuce do kuce, da bi se osvijetila Osmanovim ubicama. Ako su Egipcani bili ti koji su bili ukljuceni u Osmanovo ubistvo, tada je i po shvatanju (ovog wehabijama dragog imama) Yazida narod Madine snosio jos vecu krivicu, a sto je i bio razlog da je smatrao potrebnim napasti na Madinu.

 

U Sharh Ibn al Hadeed str 164 mozemo pročitati:

Ashabi i ne-ashabi, koji su bili prisutni u Medini, pisahu pisma ostalim govoreci: "Ako zelite sudjelovati u Jihad, dodjite u Medinu jer je halifa unistio islam. Stoga se halifa mora ukloniti".

 

U Tareekh al-Waqidi str 306 mozemo procitati:

"Ibn Omer je rekao: Tako mi Allaha, zbog Osmanovog ubistva osudjujemo dvoje. Jedne - one koji ga nisu pomogli i druge one koji su ga ubili."

 

Ove Ibn Omerove rijeci su vrlo vazne. On njima identifikuje dvije grupe u Osmanovom ubistvu, tj dezertere i ubice, a iz ranijih referenci je jasno da ashabi pripadaju obijema kategorijama. Ovaj citat istice Ibn Omerovo misljenje da su oni koji nisu podrzavali i i stitili Osmana snosili krivicu na isti nacin kao i one koji su ga ubili.

 

 

Zasto ashabi nisu pomogli opkoljenom Osmanu?

 

 

Na ovo pitanje Nasibije-Wehabije obicno odgovaraju da su ashabi u to vrijeme bili na hajj, ili da se tome nisu nadali, a sto je cista laz. Brojnim referencama je dokazano da je Osman ubijen uz saucesnistvo ashaba. Hazreti Aisha je cak bila i izdala fetwu za njegovim ubijanjem. Tvrditi da mu oni nisu bili u stanju pomoci, ili da su ga odlazeci nekud ostavili, ih ipak cini stranom u ovom dogadjaju, jer ukoliko neko pocne paliti neciju kucu, pa i ako nakon toga ta osoba napusti to mjesto, ona je opet ta koja snosi odgovornost za pocetak paljenja.

 

Suyuti od Zuhrija u dijelu Tarikh ul. Khulefa str 161-162 prenosi:

"Upitao sam Said ibn al Mussayab:

"Mozes li mi reci kako je ubijanjem Osman?

Sta je narod zelio, i sta je on zelio?

Sta su uradili ashabi Muhameda (nek je Allahov blagoslov i mir na njega)?

Ibn al Massayab, je rekao:

Osman je ubijen nepravedno, onaj sto ga je ubio je u krivu, a onaj ko ga nije pomogao nije kriv."

Ja rekoh:

"Kako je to bilo?'.

On rece:

"Kada je Osman imenovan, grupa ashaba nije voljela njegovo imenovanje, jer je Osman volio ljude iz svog plemena. Vladao je tokom dvanaest godina. Imenovao je ljude iz plemena Bani Umayyah koji nisu bili ashabi poslanika nek je Allahov blagoslov i mir na njega. Njegovi Emiri su cinili stvari koje su odbacivali ashabi Muhameda nek je Allahov blagoslov i mir na njega. Osman je trazio od naroda da ih cijene i ne htjede ih ukloniti."