Putovanje u Hidzaz

Stigao sam u Dziddu gdje me je docekao prijatelj Beshir vidno zadovoljan sto me vidi. Odveo me je kuci ukazujuci mi ljubaznost i gostoprimstvo. Proveli smo vrijeme obilazeci razna mjesta u njegovim kolima. Obavili smo umru zajedno i proveli nekoliko dana u molitvama i drugim radnjama ibadeta. Izvinuo sam se zbog kasnog dolaska, jer sam se bio zadrzao u Iraku vise nego sto sam planirao. Rekao sam mu o svome otkricu, jer sam ga smatrao covjekom bez predrasuda i dobro obavjestenog.

- To je tacno, jer sam i ja cuo da oni imaju jako ucene alime, ali i mnogo grupa koje su zastranile i koje stvaraju velike probleme za vrijeme hadza. - rekao je.

 

Pitao sam o kojim problemima se radi.

- Oni klanjaju kod kabura i ulaze u Baki harem u grupama placuci i naricajuci. Nose sa sobom neko kamenje na kome cine sedzdu. Kada posjecuju Hamzin kabur na Uhudu, organizuju se u povorke udarajuci se po grudima i glasno placuci, kao da je Hamza upravo poginuo. Zbog svega ovoga saudijska vlast im zabranjuje da posjecuju kabure.

 

Nasmijao sam se i rekao:

- Da li su to jedini razlozi zbog kojih ih smatrate da su zastranili od islama?

- Ti i jos drugi. Kada prolaze pokraj Abu Bekrovog i Omerovog kabura pocnu ih proklinjati, a neki od njih bacaju prasinu i smece.

 

Kada sam ovo cuo sjetio sam se sta mi je rahmetli otac govorio kada se vratio sa hadza: "Primjetili smo nekoliko vojnika iz saudijske armije kako tuku stapovima par hadzija. Kada smo ih pokusali zastiti odgovorili su nam: "Ovo nisu Muslimani nego shije, koji bacaju smece na Poslanikov kabur", Kada smo culi ovo prepustili smo ih vojnicima, proklinjuci ih i pljujuci.

 

Sada cujem od prijatelja rodjenog u Medini da oni dodju da posjete Poslanikov kabur, ali da bacaju smece po kaburima Abu Bekra i Omera. Sumnjao sam u obje price, jer sam vidio prostoriju u kojoj su bili kaburi Muhammeda (s) Abu Bekra i Omera, koja je bila zakljucana i niko nije bio u stanju da joj se priblizi, a kamoli da baci nesto unutra. Za ovo su postojala dva razloga:

prvo, nije se moglo nista ubaciti unutra, jer nije postojao ni jedan otvor dovoljno sirok,

i drugo, tu je bila straza s kratkim bicevima, koja je motrila na vrata i udarala svakog onog hadziju koji je imao hrabrosti da se priblizi. Najvjerovatnije je bilo da su neki od vojnika, koji su imali predrasude o shijama, pronalazili razloge da bi opravdali svoju surovost prema njima. Mozda su zeljeli da pobude neprijateljsko osjecanje prema sijama kod drugih Muslimana koji bi prosirili glasine u svojim zemljama da sije mrze Allahovog Poslanika (s) i bacaju prljavstinu na njegov kabur.

 

Covjek, u kojeg sam imao povjerenja, ispricao mi je sljedeci dogadjaj: "Isli smo oko Ka'be kada je jedan mladic osjetio jak bol u stomaku i poceo povracati. Vojnici koji su strazarili kod Crnog kamena, odmah su posli da tuku mladica optuzujuci ga zbog skrnavljenja. Bio je odveden na los nacin, osudjen i ubijen istog dana".

 

Po drugi put sam razmislio o opravdanosti optuzbi koje sam slusao od saudijskog prijatelja. Nisam mogao naci nista od toga osim da sam ih vidio kako se udaraju po grudima, placu i stavljaju celo na zemlju kada su u sedzdi. I, pored toga sto klanjaju pokraj kabura, upitao sam se: Da li je to dovoljan dokaz da se optuzuje i huli neko ko vjeruje u Allaha i da je Muhammed (s). Njegov rob i poslanik? Da li onoga ko redovno klanja daje sirotinji, posti mjesec ramazan, ide na hadz, cini dobra djela i sprjecava da se cini zlo, imamo pravo osudjivati?

 

Nisam se zelio suprotstavljati prijatelju niti pocinjati beskorisnu diskusiju, pa sam samo kratko rekao: Neka nam Allah pomogne, nama i njima, i neka nas vodi ka pravom putu i neka je Njegovo prokletstvo neprijateljima islama i Muslimana.

 

Svaki put kada sam isao oko Ka'be, gdje sam nasao samo nekoliko posjetilaca, iskreno sam molio Allaha da mi otvori oci i povede me ka istini. Stajao sam kod Ibrahimovog a.s. mjesta i proucio sljedeci ajet iz Kur'ana:

"I borite se, Allaha radi, onako kako On to i zasluzuje! On vas je izabrao i u vasoj vjeri nista tesko nije vam propisao; vjeri vaseg pretka Ihrahima; nazvao vas je Muslimanima jos otprije, a i u ovome (Kur'anu), da bi Paslanik mogao vama svjedociti, a vi biti svjedoci drugim ljudima; zato, klanjajte, dajte sirotinji i cvrsto se Allaha drzite; On je vas Zastitnik, i to najbolji Zastitnik i najbolji Pomocnik".

Kur'an 22:78

Onda sam poceo zvati poslanika Ibrahima, ili bolje receno naseg praoca Ibrahima, kako ga sam Kur'an naziva: "O nas praoce, ti koji si nas nazvao Muslimanima. Tvoje potomstvo se razislo poslije tebe; neki od njih su postali jevreji, neki su postali krscani, a neki su Muslimani. Jevreji su se izmedju sebe podijelili na sedamdeset jednu grupu, krscani na sedamdeset dvije, a Muslimani na sedamdeset tri; sve grupe su u mraku, kako kaze tvoj sin Muhammed (s) osim samo jedne koja je ostala vjerna tvome ucenju. O nas praoce!!! 

Da li je istina da Allah unaprijed odredjuje svakoj dusi da bude Jevrej ili krscanin ili Musliman ili ateist ili politeist. Ili je to ljubav prema ovom dunjaluku i odstupanje od Allahove objave. Kada ljudi zaborave Allaha onda On ucini da zaborave sebe.

Nisam mogao vjerovati da je sudbinom sve odredjeno. Prije sam bio naklonjen vjerovanju da nas je Allah stvorio i podario razumom da bi mogli odvojiti istinu od lazi. Allah nam je slao Svoje poslanike da nam objasne nerazumljive stvari i njima nam pokaze sta je dobro a sta lose. Ali, covjek je podlozan ovozemaljskim strastima i sa svojom arogantnoscu, oholoscu, sebicnoscu, neznanjem, nastranoscu, tvrdoglavoscu, nepravednoscu i nasilnoscu skrece sa pravog puta da bi krenuo putem sejtana. Udaljuje se od Milostivog Allaha i zbog toga se gubi.

Ovo je najbolje izrazeno u Kur'anu, gdje Allah kaze:

"Zaista, Allah ne cini nepravdu ljudima, nego su ljudi prema sebi nepravedni".

Kur'an 10:44

O nas praoce Ibrahime! Ne mozemo samo optuzivati Jevreje i krscane sto su skrenuli sa pravog puta nakon sto im je bio jasno pokazan. .... Pogledaj i ovaj narod kojeg je Allah spasio poslavsi mu tvoga sina Muhammeda da ga izvede iz mraka, da mu da svijetlo i ucini najboljim narodom na svijetu. 

On se, takodjer, podijelio u mnoge neprijateljske grupe uprkos Poslanikovim upozorenjima i naredjenjima: "Zabranjeno je muslimanu da ne govori sa bratom muslimanom vise od tri dana".

Sta se dogodilo sa ovim narodom koji je podijeljen u mnogo neprijateljskih drzavica. O nas praoce Ibrahime! Sta se dogodilo sa ovim narodom"? ... To je nekad bio najbolji narod koji je vladao izmedju istoka i zapada i donosio znanje i prosvjecenje drugim narodima.

Danas je sisao na najnize grane u svojoj istoriji, njegova zemlja se napada i Muslimani se istjeruju sa vlastitih ognjista... 

Njegova Aksa dzamija je okupirana od strane cijonisticke bande i niko nije u stanju da je oslobodi. Ako neko posjeti njegove zemlje nece naci nista osim siromastva, bijede, gladi, puste neobradjene zemlje, zaraze, zaostalih obicaja, intelektualne i tehnicke nazadnosti, tiranije, progona i prljavstine. Dovoljno je da se uporede WC-i u zemljama zapadne Evrope i oni u nasim zemljama da bi se vidjela velika razlika u higijeni. Smijesno je da tako nizak stepen u higijeni nalazimo u nasim zemljama, a islam nas uci da je "cistoca znak vjere, a prljavstina znak sejtana (zla)". Da li se to vjera preselila u Evropu, a sejtan dosao da zivi u nasoj sredini? Zasto se Muslimani boje javno izjasniti o svojoj vjeri cak i u vlastitim drzavama!!? Zasto Musliman ne moze biti ni gospodar vlastilog lica, jer mu nije dopusteno da nosi bradu!!? Zasto Muslimani, ne mogu javno nositi svoju islamsku odjecu kada oni grijesni javno piju alkohol i cine odvratna djela, dok ih Musliman nije u stanju ni opomenuti a kamoli pokazati pravi put. Cuo sam da u nekim islamskim zemljama, kao sto su Egipat i Maroko, siromasni ocevi salju vlastite kcerke da se prodaju, jer se nema sta jesti ...- neka tamo ne bude snage i moci osim Allahove, Uzvisenog i Mocnog.

O Boze!! Zasto Si napustio ovaj narod i ostavio ga da tumara u mraku? Nije lako, Milostivi moj, oprosti mi, jer je ovaj narod napustio Tebe i krenuo putem zla. Ti si rekao, a Tvoj govor je mudar i u njega se ne moze sumnjati:

"Ko god zaboravi Milostivog Allaha, Mi mu odredimo sejtana da mu bude prijatelj".

Kur'an 43:36

Nema sumnje da je potcinjenost i nazadnost muslimanskog naroda znak njegovog odstupanja od pravog puta. Jedna manjina ili grupa medju sedamdeset tri ne moze imati efekta na cijelu islamsku ummu (narod).

Allahov Poslanik (s) je rekao: Naredjeno vam je da cinite dobra djela i sprjecavate cinjenje svake zabranjene stvari. U suprotnom slucaju, Allah ce vam za vladare postaviti zle i pokvarene medju vama. Onda ce vasi posteni i dobri ljudi podici glas, ali nece biti nikoga da slusa.

O Boze! Mi vjerujemo u ono sto Si nam poslao i slijedimo poslanika Muhammeda (s). Da li je to dovoljno da se smatramo vjernicima? O Boze, molimo Te nemoj nas vratiti u mrak nakon sto Si nam osvijetlio put. Molimo Te, Boze, smiluj nam se, jer Ti Si Najmilostiviji. Boze, bili smo nepravedni prema sebi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujesh nam se, onda smo sigurno na velikom gubitku.

 

Krenuo sam za Medinu s pismom za jednog Besirovog rodjaka kod kojeg sam trebao ostati. On je vec razgovarao s njim telefonom, tako, kada sam se pojavio, docekao me je toplo i ponudio mi smjestaj. Nakon sto sam se oprao i obukao najbolju odjecu otisao sam da posjetim kabur poslanika Muhammeda (s). Tamo sam zatekao samo nekoliko posjetilaca tako da sam se uspio pribliziti kaburima poslanika Muhammeda (s). Abu Bekra i Omera, sto nisam mogao da zamislim u sezoni hadza. Kada sam pokusao da dodirnem vrata, jedan od strazara me je ostro ukorio. Samo sto sam poceo da ucim dovu i selame, dvojica strazara su mi naredila da napustim prostoriju. Pokusao sam da razgovaram s jednim od njih, ali uzalud.

 

Izisao sam u dvoriste i pronasao mjesto gdje sam sjeo i poceo uciti Kur'an. Ponavljao sam ajete po nekoliko puta, osjecajuci da me sam poslanik Muhammed (s) slusa. Pomislio sam: Da li je zamislivo da je mrtav kao bilo koja mrtva stvar? Ako je tako, onda, zasto mi u nasem svakom namazu ucimo: Esselamu 'alejke ejju-henne-bijju, ve rahmetullahi ve-berakatuhu (Allahov mir neka je tebi, O Boziji Poslanice, i Allahova Milost i Blagoslov).

To je selam, koji se upucuje onome ko ga moze i cuti. Zna se da Muslimani vjeruju da poslanik Hidr, a.s., nije mrtav i da uzvraca svaki selam koji mu se uputi. Takodjer, sufi vjeruju da sejhovi, kao sto su Ahmed Tidzani ili Abdulkadir Dzilani, dolaze da ih posjete, ne u snovima, nego u stvarnosti. Onda, zasto bi bilo tesko vjerovati da poslanik Muhammed (s). nije umro smrcu obicnog covjeka? Uopsteno, niko od Muslimana ga ne smatra za obicnog smrtnika, osim wehabija, prema kojima sam, zbog ovoga i drugih stvari, poceo osjecati odbojnost. Bilo mi je odvratno njihovo oholo ponasanje prema ostalim Muslimanima koji se ne slazu sa njihovim vjerovanjem.

 

Jednom, kada sam bio u Baki haremu da proucim dove za umrle clanove Ahlul-Bejta, primijetio sam u blizini jedng starog covjeka koji je plakao, zbog cega sam zakljucio da je shija. Stao je u pravcu Ka'be i poceo klanjati. Odjedom vojnik, koji ga je, cini se, imao na oku, pritrca i udari ga nogom u predjelu rebara kad je ovaj bio u sedzdi. Starac je pao na ledja izgubivsi svijest, dok ga je vojnik nastavio udarati i proklinjati. Sazalio sam se na starca misleci da ce ga ovaj razbjesnjeli vojnik pretuci do smrti, pa sam povikao: "Ne smijete to ciniti!! Zasto ga udarate dok je klanjao!?

 

Ostro me je pogledao i rekao: "Zavezi i ne mijesaj se, jer ces proci kao i on!"

Primijetio sam da je bio spreman to stvarno i uciniti, pa sam se povukao. Bio sam ljut na sebe jer nisam bio u stanju da pomognem onima prema kojima se cinila nepravda. Takodjer sam bio ljut na Saudijce koji su se ovako ponasali nikome ne odgovarajuci zbog svoje grubosti prema obicnim i nemocnim ljudima. Nekoliko posjetilaca je bilo prisutno i jedino sto su mogli uciniti je da kazu: La havle ve la kuvvete illa bi-llah (Nema snage niti moci osim kod Allaha).

 

Drugi su govorili: "To i zasluzuje, jer je klanjao kod kabura.

Nisam se vise mogao kontrolisati pa sam se obratio osobi koja je ovo rekla: "Ko vam je rekao da se ne smije klanjati kod kabura? 

- Poslanik Muhammed (s) nam je to zabranio. 

Sada govorite lazi o Allahovom Poslaniku. - ljutito sam rekao. 

Ali, postadoh svjestan opasnosti, jer je neko od njih mogao nagovoriti onog strazara da i mene napadne, pa rekoh blazim tonom: Ako nam je Allahov Poslanik (s) zabranio da klanjamo kod kabura, onda milioni i milioni muslimana koji dolaze svake godine na hadz cine grijeh, jer klanjaju pokraj kabura Poslanika (s) Abu Bekra i Omera u Poslanikovoj dzamiji i pokraj drugih kabura koji se nalaze u mnogim dzamijama sirom islamskog svijeta. Cak i ako je klanjanje u blizini kabura grijeh, da li osoba treba biti sprijecena na ovakav divljacki nacin ? Dopustite mi da vam ispricam dogadjaj kada se jedan covjek pomokrio u Poslanikovoj dzamiji u njegovom prisustvu. U trenutku su ashabi izvukli sablje da ga ubiju, ali ih je Poslanik (s) zaustavio rijecima: Pustite ga da ode i nemojte ga povrijediti. Poslije operite vodom mjesto na kome je mokraca. Imajte na umu da smo mi poslani da ucinimo stvari prostim, a ne komplikovanim; da navodimo na dobra djela i govorimo ljubazno, a ne da drzimo ljude na odstojanju i odbijamo ih od sebe. Ashabi su poslusali naredjenje, a Allahov Poslanik (s) je pozvao covjeka i zamolio ga da sjedne pokraj njega. Objasnio mu je da je mjesto u kome se nalazio Allahova kuca i da ne smije biti prljavo. Cinilo se da ga je covjek shvatio, jer je bio vidjen drugog dana kako dolazi u dzamiju u najboljem odijelu. Allah, Uzviseni, je bio u pravu kadaje rekao Poslaniku (s):

"....da si bio osoran i grub prema njima, oni bi te sigurno napustili...".

Kur'an 3:159

Neki od posjetilaca su bili dirnuti pricom i jedan od njih me pozva u stranu i upita: Odakle dolazite?

- Iz Tunisa. - odgovorio sam.

- Brate, tako vam Allaha, mislite na sebe i ne govorite ovakve price na ovom mjestu. To vam je moj iskren savjet - u povjerenju mi je rekao.

Kada sam to cuo, obuze me ljutnja i neka gorcina. Oni koji tvrde sa su zastitnici Haramejna uzimaju sebi za pravo da mlate Allahove goste do smrti. Niko ne smije u njihovom prisustvu da izrazi misljenje niti da ispolji vjerovanje koje bi se suprotstavljalo njihovom. Cak ni jedan Poslanikov hadis ne mozes ispricati ako se ne slaze sa onim sto oni imaju. Kakva sramota!!

 

Otisao sam sa svojim novim prijateljem do njegove kuce. Donio mi je toplu supu i sjeo da razgovaramo. Pitao me je o mjestima u kojima sam bio. Ispricao sam mu svoju pricu od pocetka do kraja rekavsi mu i ovo: Moj brate, poceo sam da budem nezadovoljan sa wehabijima i da polahko naginjem ka shijama.

 

Odjednom se izraz njegovog lica promijeni. Glasom punim ljutnje mi rece: Upozoravam vas, nemojte to vise nikad ponoviti!

Onda me je napustio ne zavrshivsi svoju supu ostavljajuci me da ga cekam sve dok me san nije savladao. Probudio sam se sljedeceg jutra u trenutku kada je pocinjao ezan sa Poslanikove dzamije. Pogledao sam prema sofri i primijetio da je hrana bila nedirnuta sto je znacilo da se moj domacin nije vracao. Postao sam sumnjicav pomislivsi da se ne radi o pripadniku tajne policije. Brzo sam napustio kucu i uputio se prema dzamiji, gdje sam proveo citavo prije-podne klanjajuci i uceci dove za svoju sigurnost. Poslije podnevnog namaza, vidio sam govornika koji se obracao grupi Muslimana. Uputio sam se prema njima i saznao od 

jednog da je govornik bio kadija (sudija) u Medini.

 

Pazljivo sam ga slusao, jer je objasnjavao neke kur'anske ajete.

Kada je zavrsio svoju lekciju prisao sam i rekao: "Molim vas efendija, mozete li mi dati neko upustvo vezano za objasnjenje sljedeceg kur'anskog ajeta: 

"....Allah samo zeli da vas drzi daleko od (svake vrste) necistoce, O clanovi porodice (EhlulBejt), i da vas potpuno procisti".

Kur`an 33:33

Ko su EhlulBejt u ovom kur'anskom ajetu?

Odmah mi je odgovorio: "Zene poslanika Muhammeda (s) jer ajet pocinje njihovim spominjanjem:

"O Poslanikove zene, vi niste kao druge zene, ako se Allaha bojite..."

- Shija ulema kaze da su to bili Alija, Fatima, Hasan i Husejn, ali naravno, nisam se slozio s tim jer, kako i vi kazete, ajet pocinje sa:

O Poslanikove zene...

Onda su mi dali ovo objasnjenje: Ako bi se citav ajet odnosio na njih (tj. Poslanikove zene) onda bi gramaticki oblik bio zenski rod kroz citav ajet. Ali,kako Allah, Uzviseni, kaze u tom ajetu:

"Vi niste (kao druge zene) ako se bojite Allaha; umiljato ne govorite (sa drugima), ostanite u svojim kucama, svoju raskosnu odjecu ne pokazujte (u javnosti), odrzavajte namaz, dajite milostinju i slusajte Allahovog Poslanika"

(Vazno je reci da je svaki od gore navedenih glagola u zenskom rodu. Arapski jezik ima glagolske dodatke za dva roda, muski i zenski)

I onda, u dijelu ajeta u kojem se pominje Ahlulbejt, rod se mijenja, pa Allah kaze:

"...da drzi od vas daleko svaku necistocu i potpuno vas procisti".

(glagoli u muskom rodu).

 

Kada sam zavrsio, on skide naocale i rece: "Pazite se tih otrovnih ideja! Shije mijenjaju Allahove rijeci onako kako to njima odgovara. Oni imaju mnoge ajete koji govore o Aliji i njegovoj djeci, ajete, koji su nama nepoznati. U stvari, oni imaju poseban Kur'an, kojeg zovu Fatimin Kur'an. Upozoravam vas da budete pazljivi sa shijama.

- Ne brinite efendija, ja se dobro cuvam. Znam mnogo stvari o njima i licno zelim da ih ispitam.

 

Upitao me je odakle dolazim i kako se zovem. Kada sam mu odgovorio nasmijao se arogantno i rekao: "Da li znate ko je bio Ahmed Tidzani?" 

- Shejh sufi reda - ponosno sam rekao. 

 

Prijatelju, on je bio agent francuskih kolonijalnih vlasti. Francuzi su se odrzali u Tunisu i Alziru uz njegovu pomoc. Kada odete u Pariz, posjetite Nacionalnu biblioteku i procitajte u rijecniku pod "A" da je Francuska dala Legion de Honour (Legiju Casti) Ahmedu Tidzaniju za njegovu neprocjenjivu pomoc.

 

Bio sam neprijatno iznenadjen ovim, ali sam mu se ipak zahvalio i potom oprostio od njega.

 

Ostao sam u Medini citavu sedmicu i za to vrijeme posjetio sva poznata i nama vazna mjesta. Pazljivo sam posmatrao ljude oko sebe i postajo sve vise kritican prema wehabijama.

 

Napustio sam Medinu i krenuo za Jordan da posjetim neke od svojih prijatelja koje sam sreo na prvom hadzu. Ostao sam s njima tri dana primijetivsi da su bili puni mrznje prema shijama, cak vise i od ljudi u Tunisu.

 

Kruzile su iste price i glasine. Kada bih upitao za dokaz odgovorili bi: "tako smo culi o njima". Saznao sam da niko od njih nije imao kontakt sa shijama, niti su procitali neku njihovu knjigu, niti je iko od njih sreo shiju u svom zivotu.

 

Iz Jordana sam otisao u Siriju, u Damask, gdje sam posjetio Umajad dzamiju pored koje je bila sahranjena glava Husejna ibn Ali ibn Abu Talib. Takodje sam posjetio i kabure Salahudina Ejjubija i nase Zejnebe bint Ali ibn Abu Talib.

 

Iz Bejruta sam se ukrcao na brod koji je isao direktno do Tripolija. Putovanje je trajalo cetiri dana za koje vrijeme sam se odmorio fizicki i mentalno. U mislima sam preispitao citavo putovanje i nasao naklonost i postovanje prema shijama. U medjuvremenu sam poceo osjecati odvratnost i udaljavanje od wehabija. Zahvalio sam se Allahu za brigu o meni i zamolio Ga da me vodi ka pravom putu.

 

Stigao sam kuci zeljan porodice i prijatelja nasavsi ih sve u dobrom zdravlju i raspolozenju. Iznenadio sam se kada sam usao u kucu i vidio mnoge knjige za koje sam odmah znao odakle dolaze. Zurno sam otvarao brojne kutije koje su ispunjavale citavu kucu, osjecajuci zahvalnost prema tim ljudima koji su 

ispunili svoje obecanje. U stvari, broj knjiga koje sam dobio je bio mnogo veci od broja koji mi je bio poklonjen onog poslijepodneva u dzamiji u Iraku.