Poziv Prijateljima

Ova promjena je za mene oznacila novi pocetak. U sebi sam primijetio spokojnu tisinu i radost usljed prave vjere koju sam otkrio, a za koju sam bio siguran da je pravi islam. Bio sam uzbudjen i ponosan zato sto mi je Allah podario uputstvo i pokazao mi pravi put. Nisam mogao kriti i ne govoriti o onome sta se desavalo u meni.

Rekao sam "Moram reci istinu i drugima". "Govori o blagodatima svog Gospodara" - a ovo sto mi se desilo je najveca blagodat koja se moze nekome desiti u ovom zivotu i u onom poslije; i jos stoji "onaj ko suti o stvarima istine je prokleti sejtan" i "poslije istine nema nista osim zablude".

Ono sto me je uvjerilo da moram prenijeti istinu i drugima je neobavijestenost i nevinost moje sunnijske brace koji iskreno vole Bozijeg Poslanika i njegovu porodicu. Trebalo je samo sa ociju ukloniti maglu, koja se nakupila kroz istoriju i onda bi i oni slijedili pravi put - bas kako se i meni desilo.

Allah, Uzviseni, kaze:

"...Vi ste, takodjer, bili kao i oni, onda vam je Allah podario milost Svoju"

Kur'an: 4:94

Pozvao sam cetiri kolege koji su predavali zajedno samnom. Dvojica od njih su predavala vjersko obrazovanje, treci arapski jezik a cetvrti islamsku filozofiju. Dolazili su iz Tunisa, Dzammala i Susaha. Pozvao sam ih da zajedno ispitamo ovaj opasni predmet. Povjerio sam im se da mi nisu bile jasne neke stvari, izrazavajuci svoje sumnje i negodovanje. Prihvatili su poziv i odlucili da dodju mojoj kuci poslije posla. Kada su dosli, dao sam im da citaju "El-Muradzaat", rekavsi da pisac ove knjige pise o islamu na vrlo zanimljiv nacin.

Knjiga je izazvala interes kod trojici od njih, dok nas je cetvrti, koji je predavao arapski, napustio poslije tri-cetiri sastanka, rekavsi: "Zapad danas ispituje mjesec, a vi se jos uvijek bakcete oko halifata u islamu".

 

Poslije jedno mjesec dana, zavrsili smo citanje, ove knjige. Sva trojica prijatelja su bila odusevljena, dok sam im ja pomagao dajuci im sve ono sto sam sakupio od iskustva i znanja u godinama mog proucavanja. Poceo sam da kusam ukus vodjenja i bio vrlo optimistican u pogledu buducnosti. Cesto sam pozivao i prijatelje iz Gafse koje sam upoznao u dzamiji ili sufi sastancima. Takodjer sam pozivao i neke od studenata kojima sam predavao. Godina prodje i hvala Allahu, nas broj se prilicno povecao. Mi smo bili prijatelji ehlulbejta, prijatelji njihovih prijatelja, a neprijatelji njihovih neprijatelja. Poceli smo obiljezavati njihove praznike i biti zalosni za vrijeme mjeseca muharema.

 

Dva od mojih prvih pisama, koja su nosila ove vijesti, bila su poslana sejjidu Khoi-ju i sejjidu Muhammedu Bakiru Sadru za praznik Ghadir, koji smo prvi puta obiljezili u Gafsi. Svako je saznao da sam postao shija i da pozivam muslimane da slijede AhlulBejt. To je rezultiralo da se razne optuzbe i glasine pocnu siriti zemljom. Bio sam optuzen da sam izraelski spijun kome je zadatak da unese sumnju u srca vjernika; da govorim protiv ashaba s ciljem da unesem nemir medju muslimane ... itd. U glavnom gradu, Tunisu, pokusao sam se pribliziti dvojici prijatelja, Rasidu Ghannusiju i Abdulfattahu Morou, ali koji su se ostro suprotstavili mojim idejama. U jednom razgovoru u Abdulfettahovoj kuci rekao sam da mi, kao muslimani, moramo ponovo procitati nase knjige i osvrnuti se temeljno na nasu istoriju. Za primjer sam uzeo Sahih Buhari i rekao da se u njemu nalaze stvari koje razumna osoba ne moze prihvatiti. Na ovo su njih dvojica postali jako ljuti rekavsi mi: "Ko ste vi da kritikujete Buharija"!?

Dao sam sve od sebe da ih privolim da se prihvate prucavanja, ali su me odbili rijecima: "Ako ste vi postali shija, to je vasa stvar. Nemojte pokusavati da nas prevedete na shijizam. Mi imamo vaznije stvari tj. da se suprotstavimo ovoj vladi koja ne prihvata islamske zakone".

Kakva je korist od toga - rekao sam - ako i dodjete na vlast, kako cete vladati po islamu kada ne poznajete sta je pravi islam?

 

Tako smo se rastali osjecajuci neprijateljstvo jedni prema drugima. Neki ljudi iz Muslimanskog bratsva su se podigli protiv nas sireci razne glasine. Govorili su da sam vladin agent pomocu kojeg ona zeli da unese pomutnju medju muslimane da ih odvrati od pobune.

 

Postepeno smo poceli osjecati izolaciju. Posebno su nas izbjegavali mladi clanovi Muslimanskog bratstva i sejhi sufi redova. To je bilo tesko vrijeme u kojem smo se osjecali kao stranci u vlastitim kucama i medju vlastitom bracom. Ali, Allah Uzviseni, je promijenio nasu situaciju na bolje: mnogo mladjeg svijeta je dolazilo iz razlicitih gradova da nas vide i razgovaraju.

 

Davao sam sve od sebe da ih uvjerim tako da su mnogi od njih ugledali svjetlost. Dolazili su iz Tunisa, Kajravana, Suse i Sidi Bu Zejda. Za vrijeme ljetnjeg raspusta a prije posjete Iraku, putovao sam Evropom i sreo prijatelje u Francuskoj i Holandiji. Razgovarao sam s njima o svemu i hvala Allahu, da su i oni razumjeli i prihvatili istinu.

 

Bio sam uzbudjen kada sam ponovo sreo sejjida Muhammeda Sadra u njegovoj kuci u Nedzafu. Predstavio me je svojim studentima kao sjeme ljubavi prema AhlulBejtu u Tunisu. Takodjer mi je rekao da je zaplakao kada je prvi puta primio moje pismo u kojem sam ga obavijestio da smo obiljezili Ghadir praznik i o teskocama sa kojima smo se susretali, ukljucujuci razne glasine protiv nas i izolaciju u kojoj smo zivjeli.

Sejjid mi je rekao: "Neizbjezno cemo prolaziti kroz teska vremena, jer put ehlulbejta je tezak i strm. Jedan covjek je dosao da vidi poslanika Muhammeda (s) i rekao mu: "O Boziji Poslanice, vi ste mi mnogo dragi."

Onda ocekuj mnoge teskoce - Poslanik mu je rekao.

Vas amidjic, Alija ibn Abi Talib mi je takodjer drag - covjek je nastavio

Onda se pripremi da imas mnogo neprijatelja - Poslanik mu je rekao

I vasi unuci, Hasan i Husejn su mi dragi - covjek rece

Onda ocekuj zivot u bijedi i opasnosti - Poslanik mu odgovori

Ono sto mi placamo na putu pravde je ono sto je Abu Abdullah - Husejn a.s. platio svojim zivotom i zivotima svojih najmilijih i prijatelja. Ono sto je shije uvijek kostalo, a zbog toga i danas mnogo stradaju, kao cijena njihove odanosti AhlulBejtu. Brate, neizbjezno je da se susrecemo sa teskocama i da se zrtvujemo za pravedan cilj. Ako vam je Allah pomogao da na pravi put uputite jednog covjeka i time ga spasite, to je vrijedno citavog svijeta i svega onoga u njemu.

 

Sejjid Sadr me je savjetovao da se ne otudjujemo i da se uvijek trebamo nastojati pribliziti nasoj sunnijskoj braci, narocito u slucajevima kada se oni zele od nas odvojiti; savjetovao me je da klanjamo s njima i na taj nacin odrzavamo nase odnose; da ih trebamo smatratim neduznim zrtvama iskrivljene istorije i dobro smisljene propagande. Na kraju mi je rekao da su ljudi neprijatelji onoga cega ne znaju.

 

Sejjid Khoi me je, takodjer, savjetovao na isti nacin, dok nam je sejjid Muhammed Ali Tabatabai el-Hakim uvijek slao pisma puna savjeta koji su uveliko uticali na nas.

 

Moje posjete Nedzafu i susreti s tamosnjom ulemom su postale ucestalije.

Svakog ljetnjeg raspusta odlazio sam tamo da bih zivio u blizini imama Alije i poadjao casove sejjida Muhammeda Bakira Sadra, od kojih sam imao mnogo koristi. Takodjer sam bio obecao sebi da cu posjetiti kabure i ostalih deset imama. Uz Allahovu pomoc to mi je i poslo za rukom. Cak sam uspio da posjetim i kabur imama Reze, koji se nalazi u Mashadu, u blizini granice izmedu Irana i Sovjetskog Saveza. Tamo sam sreo neke od istaknutih alima i iz razgovora s njima izvukao mnoge koristi.

 

Sejjid Khoi, kojeg slijedimo u vjerskim pitanjima, mi je dozvolio da koristim khums i zekat za potrebe nase grupe. Od toga sam uspio da im obezbijedim knjige, stipendije i mnoge druge stvari. Takodjer sam osnovao malu biblioteku u kojoj su se mogle naci korisne knjige od obje grupe, sunnija i shija. Nazvao sam je "ehlulbejt biblioteka" i na taj nacin, hvala Allahu, ucinio uslugu mnogim studentima.

 

Petnaest godina poslije, moja radost se bila udvostrucila: sluzbenik gradskog vijeca Gafse se slozio da nazove ulicu u kojoj zivim "Imam Alija ibn Abi Talib a.s.". Ovom prilikom bih mu zelio izraziti svoju zahvalnost za njegov plemeniti postupak. On je covjek koji ulaze veliki trud za dobrobit muslimana i koji prema hazreti Aliji ima veliko postovanje. Da mu se nekako oduzim, poklonio sam mu knjigu "El-Muradiaat" od Sherefudina. On i nasa grupa se uzajamno postuju i neka ga Allah dobro nagradi i podari mu sve sto zeli.

 

Neki podmukli ljudi su pokusali da uklone tablu sa natpisom ulice, ali bez uspjeha. Allah je zelio da ostane na istom mjestu tako da su nam pocela stizati pisma iz citavog svijeta, noseci na sebi ime imama Alije ibn Abi Taliba - ime koje je blagoslovilo nas lijepi grad.

 

Prema savjetima ehlulbejta a.s. i ucenih ljudi iz Nadzafa, ostali smo u kontaktu s nasom bracom sunnijama i odrzali odnos s njima u zajednickim namazima. Na taj nacin su ljudi poceli da pitaju o nasem namazu, abdestu, vjerovanjima...