Hadis o dvjema ostavljenim vrijednostima

Allahov Poslanik (s) je rekao: "O narode, medju vama ostavljam dvije vrijedne stvari pomocu kojih, ako ih se budete drzali, necete nikad zalutati. To su Allahova Knjiga (Kur'an) i moj Ahlulbejt (porodica)".

On je takodjer rekao: "Allahov melek ce uskoro doci da me pozove i ja cu s njim poci. Ostavljam medju vama dvije vrijedne stvari: prva je Allahova Knjiga, u kojoj je uputstvo i svjetlost, a druga moja porodica (ehlulbejt). Opominjem vas vezano za svoju porodicu, tako mi Allaha opominjem vas za svoju porodicu". [Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5920]

Ako pazljivo ispitamo ovaj hadis, koji je zapisan u suni sahih knjigama, shvatit cemo da su samo shije slijedili obje vazne stvari: "Allahovu Knjigu i Poslanikovu porodicu".

Ostala vecina se drzala Omerovih rijeci "da nam je Allahova Knjiga dovoljna".

Da su se bar drzali Kur'ana kako treba, bez svojih tumacenja i izvodjenja! Ako sam Omer nije znao znacenje "el-Kalalah", niti mu je bilo,poznato pravilo iz Kur'ana vezano za tejemmum i druga pravila, kako je tek o onima koji su dosli poslije njega i koji su ga slijedili bez razumijevanja kur'anskog teksta?

 

Prirodno, oni ce mi odgovoriti poznatim rijecima da je, po njima, Poslanik rekao: "Ostavio sam vam Allahovu Knjigu i moj sunnet. [Hadis je naveden u El-Nisa'i, El Tirmizi, Ibn Madza i Abu Davud]

Ovaj hadis, ako bi bio tacan a tacan je kada ga generalno uzimamo - odgovara hadisu o dvjema vrijednostima, jer kada je Poslanik govorio o svojoj porodici (ehlulbejt) imao je na umu da se njih treba drzati iz dva razloga:

Prvo, vezano za pokazivanje i objasnjavane ispravnog Poslanikovog sunneta. Da bi saznali i razumjeli Poslanikov sunnet, moramo za to upitati clanove njegove porodice. Oni nisu mogli lagati niti grijesiti, jer ih je Allah, Dzelle Shanuhu, oslobodio od cinjenja svakog grijeha u ajetu o Cistoci (33:33).

Drugo, da bi objasnili znacenje i namjenu odredjenih ajeta, jer sam Kur'an nije dovoljan da bi se po njemu upucivalo. Postoje mnoge grupe koje tvrde da slijede Kur'an dok su u stvari daleko odlutali i zastranili. Poslanik kaze: "Koliko je samo ucaca Kur'ana koje sam Kur'an proklinje i osudjuje"

Allahova Knjiga ne govori i moze biti protumacena na bezbroj nacina jer sadrzi ajete slicnog sadrzaja i nejasnog znacenja. Da bi ih bili u stanju razumjeti, moramo traziti objashnjenja od onih koji imaju savrsheno znanje o Kur'anu.

 

Shije se u svemu pozivaju na bezgrijesne imame iz Poslanikove porodice i ne prihvataju nista ukoliko to nema podrsku pisanih dokumenata.

 

Mi se uvijek pozivamo na ashabe, bilo da se radi o tumacenju Kur'ana ili potvrdi Poslanikovog sunneta, ashabe za cija tumacenja i licna misljenja o jasnom tekstu sada znamo. A njih ima na hiljade, tako da se ne mozemo oslanjati na misljenje svakog od njih i jos poslije svega sta su ucinili poslije Poslanika 

 

Ako upitamo nase vjerske lidere: "Ciji sunnet slijedimo?" oni ce odgovoriti odlucno: "Sunnet Allahovog Poslanika"!

Ali, istorijske cinjenice se s tim ne slazu, jer nalazimo u nasim knjigama da je Poslanik rekao: "Slijedite moj sunnet i sunnet ispravno vodjenih halifa. Cvrsto se drzite toga". Ali sunnet kojeg smo slijedili je gotovo uvijek onaj od halifa, Cak i Poslanikov sunnet za koji tvrdimo da slijedimo je, u stvari, uziman od tih ljudi

Takodjer mozemo procitati u nasim sahih knjigama da je Allahov Poslanik sprijecio muslimane da zapisuju njegov sunnet tako da ne bi mogao biti zamijenjen za Kur'an. Abu Bekr i Omer su radili isto za vrijeme njihovih halifata, tako da mi nemamo dokaz za dio hadisa: "Ostavljam vam svoj sunnet [Rijeci "moj sunnet" se ne nalaze u svih sest sahiha. Nalazimo ih u El-Muvata od Malika ibnAnasa, dok su ih oni, koji au dosli poslije, kao sto su Tabari i Ibn Hisham, preuzimali od Malika]

 

Primjeri koje sam naveo u ovoj knjizi, pored brojnih koje nisam pomenuo, su dovoljni da opovrgnu taj hadis, jer postoje mnogi dokazi u sunnetima (rijecima i djelima) Abu Bekra, Omera i Osmana, koji nam kazu da su radili suprotno i negirali Poslanikov sunnet.

 

Prvi dogadaj se desio odmah poslije Poslanikove smrti, a koji je zabiljezen u sunnijskim knjigama i u radovima istoricara. To je sukob izmedu Abu Bekra i hazreti Fatime vezan za navodne Poslanikove rijeci: "Mi, Poslanici, ne ostavljamo nista u nasljedstvo. Sve sto iza nas ostane pripada sirotinji"

Fatima je rekla da tako nesto njen plemeniti otac nije mogao reci, jer se to suprotstavljalo Kur'anu; knjizi koja je bila njemu objavljena. Ona je svoje argumente uvijek zasnivala na ajetima iz Allahove Knjige. Allah, Uzviseni, kaze:

"Allah vam naredjuje da od djece vase. - muskom pripadne toliko koliko dvijema zanskim..."

Kur'an 4:11

Ovaj ajet nosi generalno znacenje i vazi za sve ljude, Poslanike i one ko i to nisu. Hazreti Fatima je protestvovala i sa sljedecim rijecima iz Kur'ana:

"I Sulejman,je naslijedio Davuda"

Kur'an 27:16

a zna se da su obojica bili poslanici. Allah Uzviseni, takodjer, kaze:

"...zato mi pokloni od Sebe sina, da nasljedi mene i porodicu Jakubovu, ucini, Gospodaru moj, da budes s njim zadoljan".

Kur'an 19:5-6

 

Drugi dogadjaj koji je bio povezan sa Abu Bekrom u vrijeme prvih dana njegovog halifata, a koji su istoricari sunnijskih mezheba, takodjer, zabiljezili, je bilo neslaganje sa njemu najblizim covjekom, Omerom ibn Hatabom.

Dogadaj je vezan za Abu Bekrovu odluku da se bori protiv onih koji su odbijali da plate zekat. Omer ga je odbijao od te ideje govoreci mu da je cuo Poslanika kako kaze: "Naredjeno mi je da se borim protiv ovog naroda sve dok ne priznaju da nema drugog boga osim Allaha (La ilaahe illellaah) i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun Resulullaah). Onaj ko ovo kaze moze zadrzati svoju imovinu i ja nemam pravo prolijevati njegovu krv; i on je odgovoran pred Allahom".

Ovo sto sada navodimo je tekst citiran iz Muslimove znirke Sahih hadisa

"Kada je Allahov Poslanik (s) predao zastavu Aliji pred napad na tvrdavu Khajber, on je upitao: "O Boziji Poslanice, do koje granice cu ih napadati? 

Bori se protiv njih sve dok ne kazu La ilaahe illellah, Muhammedu rresullullah. Ako to kazu onda ces biti sprijecen da ih ubijes i da im imovinu oduzmes, osim ako to bude pravda zahtijevala; i oni ce tada biti odgovorni pred Allahom - odgovorio mu je Poslanik. [Sahih Muslim, knjiga 31, hadis #5917]

 

Abu Bekr nije bio zadovoljan ovim hadisom, jer je zabiljezeno da je rekao: "Allaha mi, boricu se protiv onih koji razlikuju izmedu namaza i zekata, jer je zekat pravedan porez na imanje".

I jos je rekao: "Allaha mi, ako mi ne daju nesto, pa bilo to i komad konopca koji su prije davali Allahovom Poslaniku, boriti cu se protiv njih za to".

Kada ga je Omer ibn Hatab cuo da ovako govori rekao je: "Kada sam primijetio da je Abu Bekr bio odlucan po tom pitanju, postao sam zadovoljan".

 

Ja ne znam na koji nacin Allah moze biti zadovoljan sa nekim ko je nastojao da promijeni Poslanikov sunnet!? Ovakvo tumacenje je koristeno da se opravda ubijanje muslimana, mada je Allah zabranio ratovanje protiv njih. On kaze u Svojoj knjizi:

"O vjernici, kada u rat krenete na Allahovom putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik! - kako bi ste se ovozemsljskih dobara domogli: ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije kao i oni bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato, uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista poznato ono sto radite". 

Kur'an 4:94

Oni koji su odbili da plate zekat Abu Bekru nisu odbijali znacaj i namjenu koju zekat nosi, nego su samo odgodili njegovo placanje da bi se raspitali o stvari. Shije kazu da su ovi muslimani bili iznenadjeni vijescu o dolasku Abu Bekra na polozaj halife, jer su neki od njih bili u Poslanikom drustvu na oprostajnom hadzu kada su culi njegovo naredjenje o nasljedivanju od strane Alije ibn Abi Taliba. Zbog toga su odlucili da sacekaju i da saznaju sta se desilo, ali Abu Bekr ih je zelio ucutkati prije nego pocnu govoriti istinu.

 

Ne smijemo ovdje zaboraviti da je Boziji Poslanik imao problema sa covjekom zvanim Sa'alaba, koji je uporno trazio od njega da zamoli Allaha da mu omoguci da se obogati, obecavajuci da ce redovno davati sadaku. Poslanik se molio za njega i Sa'alaba je postao toliko bogat da su, ulice Medine bile ispunjene njegovim ovcama i kamilama. Onda je on poceo da zanemaruje svoje duznosti i prestao dolaziti petkom u dzamiju na dzumu. Kada mu je Boziji Poslanik poslao svoje ljude da im uruci zekat, on je odbio da ga da, pravdajuci se da nije nista duzan. Boziji Poslanik nije naredio da od njega bude ista silom oteto niti da bude kaznjen. Vezano za ovo Allah je objavio sljedece:

"Ima ih koji su se obavezali Allahu: Ako nam iz obilja svoga dade, udjeljivacemo zaista milostinju i bicemo doista dobri"! - a kada im je On dao iz obilja Svoga oni su u tome pustali skrti i okrenuli se - a oni i onako glave okrecu".

Kur'an 9:75-76

Poslije objave ovih ajeta, Sa'alaba je dosao placuci i zamolio Poslanika da prihvati od njega zekat, sto je, kako prenose, Poslanik odbio da ucini.

 

Ako su Abu Bekr i Omer slijedili Poslanikov sunnet, onda zasto su dozvolili ubijanje tih nevinih muslimana samo zato sto su odbijali da daju zekat!?

 

Sada, kada znamo dogadaj sa Sa'alabom, ne mozemo pronaci nijedno opravdanje za njihovo ubijanje, jer je to bilo potpuno suprotno Poslanikovom sunnetu. Da li je Abu Bekrovo dopustenje Omeru da pobije sve te ljude imalo za cilj da se istina sa el-Ghadira ne bi prosirila Zajednicom Muslimana i sakrila cinjenica da je hazreti Alija bio odredjen halifom?. Da li je Omer zbog toga zelio da se obracuna s njima i da li je zbog toga zaprijetio da ce ubiti i zapaliti one koji su se sklonili u hazreti Fatiminu kucu, ako ne priznaju njegovog prijatelja za halifu?

 

Treci dogadjaj se desio u ranim danima Abu Bekrovog halifata, u kojem je doslo do neslaganja izmedu njega i Omera ibn Hataba i kada su jasni kur'anski ajeti i Poslanikov sunnet pogazeni: Halid ibn Valid je ubio Malika ibn Nuvejru i prisilio njegovu zenu da se uda za njega istog dana. Omer je rekao Halidu: O Allahov neprijatelju! Ubio si muslimana i ozenio njegovu zenu iste noci. Allaha mi kamenovat cu te [Tarikh Tabari dio III, str.280; Tarikh el-Fida dio I, str.158; Tarikh el-Jakubi dio II, str.110; El-Isabah fi Marif'at el-Sahabah dio III, str.336]

 

Ali, Abu Bekr se stavio u Halidovu zastitu rekavsi: "Omere oprosti onome ko pocini gresku i ne kaznjavaj ga zbog toga".

 

Ovo je je jos jedan skandal u muslimanskoj istoriji u koji je bio upleten jedan znacajni Poslanikov sahaba (Halid ibn Valid), o kome govorimo s velikim postovanjem i kojem smo dali titulu "uvijek izvucena Allahova sablja".

Sta mozemo reci o covjeku koji je pocinio ono sto je pocinio ovaj ashab? Ubio je Malika ibn Nuvejru, postovanog Poslanikovog prijatelja, vodju plemena Tamim i Jarbu, poznatog zbog svoje hrabrosti i postenja. Istorija nam kazuje da ih je Halid zarobio na prevaru. Kada su odlozili oruzje da bi klanjali, oni su ih pohvatali i svezali. S njima je bila i Lejla, Malikova zena, koja je bila smatrana jednom od najljepsih zena Arabije, cija je ljepota opcinila Halida. Malik mu je rekao: "Odvedi nas pred Abu Bekra, neka on odluci stvar medju nama.

Abdullah ibn Omer i Abu Kutada el-Ansari su intrevenisali i trazili od Halida da ih posalje Abu Bekru, ali on je odbio rekavsi: "Allah mi nece nikad oprostiti ako ga ne ubijem."

Malik se onda okrenuo ka Lejli i rekao: "Ovo je onaj koji ce me ubiti."

Poslije toga je Halid naredio da bude ubijen, zatim je uzeo njegovu zenu i spavao s njom iste noci. [Tarikh el-Fida dio I, str.158; Tarikh el-Jakubi dioII, str.ll0; Tarikh Ibn el-Shihnah dio XI, str.114 (nalazi se na rubu stranice); Vafajat el-aajan dio VI, str.14]

 

Sta mozemo reci o tim ashabima koji su radili ono sto je Allah zabranjivao: ubijali muslimane zbog vlastitih prohtjeva i strasti i uzimali zene koje im je Allah zabranjivao da imaju. U islamu, udovica se ne moze udati za drugog covjeka prije isteka odredjenog vremenskog roka. U Kur'anu je ovaj vremenski period tacno odredjen. Halid je slijedio vlastite strasti i bio toliko nizak, tako da se samo mozemo pitati kako mu je taj period (idda) mogao ista znaciti kada je vec ubio njenog muza i njegove pratioce uprkos cinjenici da su bili muslimani. Abdullah ibn Omer i Abu Kutada, koji su bili svjedoci ovome i koji su kasnije bili toliko ljuti na Halida da su se po svom dolasku u Medinu, zakleli da nece vise nikad biti u nekoj armiji koja bi bila pod komandom Halida ibn Valida. [Tarikh Tabari dio III, str.280; Tarikh El-Fida dio III, str.336; Tarikh el-Jakubi dio II, str.110]

 

Kako vec govorimo o ovoj temi, zanimljivo je procitati sta Hajkal kaze u svojoj knjizi "El-Siddik Abu Bekr" u odjeljku pod nazivom "Omerovo misljenje i njegovi stavovi".

Hajkal pishe: "Omer je bio idealni primjer covjeka sa snaznim osjecajem za pravdu. Odmah je uvidio da je Halid postupio nepravedno prema drugom muslimanu i ozenio mu zenu prije isteka njenog roka (idde). Zbog toga nije smio ostati u komandi armije da se takvo nesto ne bi ponovilo i ugrozilo ugled muslimana medu Arapima. Zato je rekao: "Nije pravedno da Halid ostane nekaznjen poslije njegovog postupka prema Lejli".

Pretpostavimo za trenutak da je Halidu polozaj dopustao da ucini sa Malikom ono sto je ucinio i da je pri tome pogrijesio, preko cega Omer sigurno ne bi nikako presao, jer samo ono sto je uradio sa Malikovom udovicom je bilo dovoljno da bude kaznjen. Polozaj komandanta i titula "Allahove sablje" mu nisu davali za pravo da ucini sve sto mu padne na pamet, jer bi, povodeci se za njim, i drugi uzimali sebi za pravo da ucine isto. Jos gore od toga, ovo bi bilo los primjer drugima o karakteru muslimana i njihovom postivanju Allahove Knjige. Zbog svega ovoga, Omer je bio uporan sve dok Abu Bekr nije pozvao Halida da bi ga kritikovao. [El-Siddik Abu Bekr od Hajkala str 151]

 

Sada cemo upitati gospodina Hajkala i sve nase alime, koji svom silom nastoje da zastite ugled ashaba: Zashto Abu Bekr nije kaznio Halida? Ako je Omer bio primjer idealnog pravednog covjeka, zasto nije kaznio Halida da to bude poucan primjer drugima, nego ga je samo smjenio sa komandnog polozaja? Zasto nisu postovali Allahovu Knjigu, stitili i sprovodili njene zakone? Nista od toga! Sve je to bila politika! Ona cini cuda izmjenjujuci istinu i bacajuci Kur'an iza leda.

 

Neki od nasih alima pisu u svojim knjigama o dogadjaju kada je Poslanik Muhammed (s) bio veoma ljut na Usamu. On se pokusao zauzeti za zenu, koja je bila uhvacena da krade, a koja je bila iz ugledne familije. Poslanik mu je rekao: "Sram te bilo! Da li bi ti to promijenio jedan od Allahovih zakona. Allaha mi, da je to bila Fatima, Muhammedeova kcerka, ja bih joj odsjekao ruku. Allah je unistio one prije vas, jer su pustali na slobodu lopova koji je bio od ugleda, a kaznjavali one koji su bili siromasni i slabi".

 

Kako su mogli propustati da osude ubijanje nevinih muslimana i spavanje sa zenom jednog od njih iste noci, uprkos tragicne smrti njenog muza? Suprotno tome, oni su pokusali da pronadju opravdanje za Halida nazivajuci ga "uvijek spremnom Allahovom sabljom".

Sjecam se, jednom, kada sam pricao prijatelju o plemenitim vrlinama Halida ibn Valida, u vrijeme kada nisam znao istinu o njemu. S divljenjem sam mu rekao da je on bio "Allahova sablja", na sto mi je prijatelj odgovorio: "Jeste, on je bio sablja, ali podmuklog sejtana"

Tada sam bio iznenadjen, ali poslije istrazivanja Allah mi je otvorio oci i pomogao da saznam o stvarnim vrijednostima onih koji su prigrabili halifat, promijenili Allahove zakone i prekrsili Njegove zabrane.

 

Ovo je jos jedan poznati dogadaj koji se desio za vrijeme Poslanikovog zivota

Poslanik je poslao Halida u pleme Dzudejmah da ih pozove u islam, ne govoreci mu da ih napada. Kada su posli da izjavljuju, mada nejasno, "Mi se okrecemo, (ka islamu) mi se okrecemo" Halid je poceo da ih napada sabljom i ubija. Onda je predao zarobljenike onima koji su dosli s njim i naredio im da ih pobiju. Neki od njih su odbili da to ucine, shvatajuci da su ovi ljudi prihvatili islam. Vratili su se nazad i obavijestili Poslanika o svemu. Kada ih je saslusao, rekao je: O Boze, ja sam neduzan za ono sto je Halid ucinio - dva puta. [Sahih Buhari, dio 9, knjiga 89, hadis 299]

Poslije je poslao Aliju ibn Abi Taliba s novcem u pleme Dzudejmah da plati nadoknadu za Halidovo nedjelo i svu stetu u imovini, Cak i za jednog psa. Kada se Alija vratio, Poslanik se okrenuo ka Kibli (Ka'abi), podigao ruke prema nebu i rekao: "O Boze, neduzan sam Ti za ono sto je Halid ucinio" - tri puta. [Sirat Ibn Hisham dio IV, str.53; Tabakat Ibn Sa'd, Usd el-Ghabah, dio III, str.102]

 

Mozemo li sada upitati gdje je ta takozvana pravednost ashaba? Ako je Halid ibn Valid smatran za jednog od nasih najvecih vojskovodja, cuven pod imenom "Allahova Sablja", da li to znaci da je Allah povlacio Svoju sablju da ubije nevine muslimane i povrijedi ljudsko dostojanstvo? Ovdje se susrecemo sa nelogicnoscu: Allah nam zabranjuje ubijanje i cinjenje zlih djela, dok je Halid povlacio sablju cineci zlo, ubijajuci neduzne muslimane i prisvajajuci njihova imanja i zene.Zar ne nalazimo teske lazi i prevare!?

 

Tvoja je hvala i Tebi sam zahvalan, Boze moj. Nisi stvorio Nebesa i Zemlju i ono sto je medju njima da bi se nepravda cinila. To hoce da pomislimo oni koji na Te hule. Tesko li onima koji Tebe vrijedjaju, Dzehennem je njihovo odrediste.

Kako je Abu Bekr, koji je bio halifa muslimana, mogao cuti sve te zlocine i ne reci (uraditi) nista o njima?? Cak sta vise, naredio je Omeru da prestane napadati Halida i naljutio se na Abu Kutada koji je podigao glas protiv Halidovog nedjela. Da li je to davao pravo Halidu da cini po svojoj procjeni, ali je ovaj pogrijesio? Koje izgovore mogu imati svi ti kriminalci koji tvrde da mogu raditi po svojoj procjeni, pa ponekad i pogrijesiti, unistavajuci nevine zivote i kaljajuci necije casti? Znaci, po Abu Bekrovoj procjeni Halid, za koga Omer kaze da je "Allahov neprijatelj", nije bio kriv!

Omer je mislio da je Halid trebao biti ubijen, jer je ubio nevinog muslimana, ili je trebao biti kamenovan zbog toga sto je silovao Malikovu udovicu. Nista se od ovoga nije desilo Halidu, jer Omer nije mogao uciniti nista posto je Halid imao podrsku Abu Bekra, koji je znao citavu istinu o njemu.

 

Istoricari su zabjelezili da je poslije ovog podlog djela Halid bio poslan na pohod u Jemen odakle se vratio s pobjedom, ali i s mladom zenom. Nju je prigrabio na isti nacin kao i Lejlu, Malikovu zenu, s kojom je opet spavao prve noci nakon sto joj je ubio muza, prije nego se osusila krv neduznih muslimana i krv sljedbenika Musejlame. Kasnije ga je Abu Bekr zbog toga vise kritikovao nego u slucaju sa Lejlom. [Hajkal u svojoj Knjizi "El-Siddik Abu Bekr", str.151]

 

Istoricari prenose Abu Bekrovo pismo Halidu u kojem mu kaze: "O Sine svoje majke! Tako mi zivota, ti ne cinis nista drugo nego mijenjas zene, dok se u tvome dvoristu jos nije osusila krv hiljadu i dvjesto muslimana [Tarikh Tabari dio lII, str. 254; Tarikh Khamis dio III, str.343]

Kada je Halid procitao pismo, prokomentarisao ga je ovim rijedima: "Ovo mora da je djelo El-A'sara", misleci na Omera ibn Hataba

 

Ovo su bili jaki razlozi zbog kojih sam napustio ovu vrstu ashaba i njihovih sljedbenika koji ih i danas podrzavaju i srcano brane, proizvodeci razne dokaze da bi opravdali Abu Bekra, Omera, Osmana, Halida ibn Valida, Muaviju, Amr ibn el-Asa i drugih.

 

Allahu! Ja se ogradjujem od rijeci i djela onih koji su se suprotstavili Tvojim naredjenjima, prekrsili Tvoja ogranicenja i zloupotrijebili tvoja ovlastenja. Ogradjujem se i od onih koji su ih podrzavali i slijedili uprkos znanja koje su imali o njihovim djelima. Oprosti mi za moju naklonjenost koju sam prema njima imao, jer nisam znao, a kako Tvoj Poslanik kaze: "Onaj ko nije znao ce biti odgovoran za svoje neznanje".

 

Allahu! Nase vodje su nas zavele, sakrile istinu od nas i iskrivile slike onih ashaba koji su otpali od vjere, tako da smo ih mi smatrali najboljim ljudima poslije Poslanika. Nema sumnje da su nasi preci bili zavedeni spletkama Umajjada i kasnije Abbasida.

 

Allahu! Oprosti njima, a i nama, jer Ti najbolje znas sta je u nasim srcima. Oni su voljeli i postovali te ashabe zato sto su mislili da su oni bili istinski prijatelji Tvog Poslanika, Tvoji blagoslovi i mir neka su njemu i onima koji ga vole. Ti znas da nam je on drag kao i njegova cestita porodica. Od njih su imami od kojih Si drzao daleko svaku necistocu i grijeh, a na njihovom celu, lider muslimana, vodja vjernika, Imam svih bogobojaznih, nas hazreti Alija ibn Abi Talib.

 

Allahu! Ucini me jednim od njihovih sljedbenika koji su se zauzeli za njihovu stvar i koji idu njihovim stopama. Pomozi mi da se ukrcam na njihovu ladju i uhvatim za njihovo neraskidivo uze. Uvedi me kroz njihova vrata i pomozi mi da im budem odan, da slijedim njihove rijeci i djela i usvojim njihove vrline.

 

Allahu! Udruzi me s njima, jer "Dana sudnjeg, covjek ce biti zajedno sa onima koje voli".