Pismo 95 (pitanje)

 26. rebiu-l-evvel, 1330. godine po H.

 

Opravdanje za neubijanje otpadnika

 

Možda su njih dvojica, r.a., shvatila da je mustehab ubiti ga. S tim da su naredbu primili kao poželjnu a ne kao obaveznu stvar, zato ga nisu ni ubili. Ili su pretpostavili da je njegovo ubijanje vadžibe-kifai, tojest kolektivna obaveza, zato ga nisu ni učinili, oslonivši se na druge ashabe. Jer među ashabima je bio neko, ko će to obaviti, pa kada su se vratili nisu se pribojavali toga da njegovim bijegom posao neće biti obavljen. Jer njih dvojica ga nisu upoznala sa situacijom. Selam

 


Pismo 96 (odgovor)

 29. rebiu-l-evvel, 1330. godine po H.

 

Odbijanje opravdanja

 

Istinsko značenje imperativa je obaveznost. Um u imperativu ne shvata ništa drugo osim obaveznosti. Iz imperativa poželjnost (istihbab) jedino može biti shvaćena iz posebnog konteksta, međutim u ovom slučaju nema nikakvog konteksta iz kojeg bi bila shvaćena poželjnost. Šta više, ovdje nam govorna situacija, tojest kontekst potvrđuje želju istinskog značenja, sagledanu u obaveznosti. Zato dobro pogledaj u ove hadise i shvatit ćeš da je stvar onakva kako smo rekli.

Dovoljne su ti Poslanikove riječi: “Zaista on i njegovi prijatelji uče Kur'an ali im to učenje ne prelazi dalje od grla, izlijeću iz vjere, kao što strijela izlijeće iz luka, a ne vraćaju se u nju kao što se strijela ne vraća u luk. Pa ubijajte ih oni su najgori ljudi” Te riječi: “Da je ubijen ne bi se u mome ummetu razišla u mišljenju ni dva čovjeka.” Zaista ovakve riječi i slične njima, bivaju izgovorene samo u situaciji kada se ubijanje čini obaveznim i kada se na to sa žestinom bodri.

Ukoliko se obratiš hadisu u Ahmedovom Sunenu, vidjet ćeš da se imperativ da čovjek bude ubijen posebno kazuje Ebu Bekru, zatim posebno Omeru, pa kako i pored toga da bude riječ o vadžibu-kifai, tojest o kolektivnoj obavezi?!

S tim da se u hadisima jasno ukazuje na činjenicu da se njih dvojica nisu suzdržala od toga da ga ubiju osim zato što im je bilo nelagodno ubiti ga u stanju dok je skrušeno obavljao namaz, ni zbog čega drugog. Dakle, nije im godilo ono što je godilo Poslaniku, s.a.v.a., i nisu dali prioritet njegovom imperativu da ga ubiju. Ovaj slučaj, kao što i sam vidiš, spada u primjere davanje prednosti vlastitom nahođenju nad pokoravanjem Poslanikovoj odredbi. Selam

- Š -