Pismo 5 (pitanje)

9. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.

 

1. Priznavanje onoga što smo rekli

2. Zamolba za detaljnije iznošenje argumenata

 

1. Primio sam tvoje plemenito pismo, jasnog izraza, izdašnih poglavlja, prihvatljive opširnosti, lijepo napisano, čvrste strukture, jakog argumenta. U njemu se ne štedi pokušaj u objašnjenju nepostojanja obaveznosti slijeđenja ijednog od većinskih mezheba u principima i ograncima. Kao što ne nedostaje napora u potvrđivanju kontinuirane otvorenosti vrata idžtihada. U vašem je pismu jak argument o dvijema stvarima, ispravnog zaključka u vezi sa obje, i mi ne poričemo vaš napor u njihovom istraživanju i pojašnjivanju njihovih nejasnoća. Iako nisam uputio otvoreni prigovor o njima, a mišljenje o njima je poput tvoga.

 

2. Zaista pitao sam o uzroku odvajanja od mezheba koje je prihvatila većina muslimana. I dao si odgovor da je razlog tome šerijatski dokaz, mada je trebalo da to detaljnije objasniš. Pa da li bi to sada mogao učiniti podrobno koristeći se nesumnjivim dokazima iz Kur'ana i sunneta – kao što si rekao – koji vjerniku nalažu put, postavljajući se između njega i njegovih pretenzija. Zahvaljujem ti se i selamim te.

– S –

 


Pismo 6 (odgovor)

12. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.

 

1. Ukazivanje na dokaz nužnosti slijeđenja 'Itreta (Ehli bejta), a.s.

2. Zapovjednik vjernika, a.s., poziva u mezheb Ehli bejta

3. Slovo Imama Zejnu-l-abidina o tome

 

Uzvišenom Allahu hvala, ti si od onih kojima je umjesto detaljnog objašnjenja dostatna i aluzija, tako da pored išareta nema potrebe za objašnjenjem. Da Allah sačuva, da vas dovedemo pod sumnju – u čiste Imame Ehli bejta – ili posumnjamo u vas da im ne dajete prednost nad drugima. Njihovo pitanje je kristalno jasno, nadmašili su slične i istakli se nad naizgled jednakim. Ponijeli su od Allahova poslanika, s.a.v.a., vjerovjesničko znanje, naučivši od njega propise dunjaluka i dina.

 

1. Usljed toga ih Poslanik naziva onima koji se ne razdvajaju od Kur'ana, i čini ih predvodnicima posjednika znanja, i lađama spasa kada se zatalasaju bure smutnje, i sigurnošću ummeta od raskola kada zapušu britki vjetrovi razdora, i vratima oprosta, koja opraštaju onome ko na njih uđe, i čvrstim, od Allaha, neraskidivim užetom.

 

2. Imam Ali, a.s., kaže:

(Slijedi niz citata iz Imam Alijevih, a.s., govora zabilježenih u Stazi rječitosti.)

“Kuda idete, i kamo lutate? Kad bajraci su podiženi, znakovi su jasni, a svjetionici postavljeni? Kamo vas vodaju, i zašto ste smeteni a među vama je Ehli bejt vašeg Vjerovjesnika. A oni su uzde Istine, i bajraci vjere, i jezici istinoljubivi. Pa postavite ih u svoja srca tik uz Kur'an (u poštivanju i slijeđenju) i pohrlite njima, hrljenjem ižednjelih deva. O ljudi! uzmite od posljednjeg Poslanika, s.a.va., ove riječi:

“Zbilja ko od nas umre nije mrtav, i ko od nas istruhne istruhnuo nije.” (Što znači da kada neko od Ehli bejta, a.s., umre, on nije mrtav, jer mu je duša u svijetu manifestacije bljiješteća svjetlost. Šejh Muhammed Abduhu i drugi na ovaj način tumače ove riječi.)

I ne govorite ono što ne razumijete, jer većina istine je u onome što negirate, i  ispričajte se onome protiv koga dokaza nemate, a to sam ja – (tj. ne dostoji vam da se opirete mojim poslovima.) Zar među vama nisam postupao u skladu sa većom od dvije vrijedne stvari (Kur'anom), zar među vama nisam postavio manju od dvije vrijedne stvari (tj. svoja dva sina, ili svoj Ehli bejt), zar među vama ne učvrstih bajrak dina...”

I još je rekao:

“Gledajte Ehli bejt svoga Vjerovjesnika, i držite se njihovog smjera, i slijedite njihove stope, pa nikada vas neće odvesti iz upućenosti, i nikada vas neće vratiti u propast. Ukoliko se oni primire, primirite se, ukoliko oni krenu, krenite, nemojte ih preticati pa da zalutate, niti zaostajte za njima pa da propadnete.”

Jedanput ih je spomenuo pa reče:

“Oni su život znanja i smrt neznanja, njihova blagost obavještava vas o znanju njihovom, spoljašnjost o nutrini, šutnja o mudrosti govora, ne suprotstavljaju se istini niti se u njoj razilaze, oni su stupovi islama i utočište su putnicima koji im se obrate u vremenima nedaća i smutnji. S njima je istina vraćena na mjesto svoje, a zabluda uklonjena sa mjesta njenog a jezik joj je presječen s izvorišta. Vjeru su spoznali razumom saznanja i čuvanja a ne razumom slušanja i prenošenja. Zbilja je veliki broj prenosilaca znanja ali je malehan broj njegovih čuvara.”

 

U drugom govoru je rekao:

“Njegova obitelj najbolja je obitelj, njegovi potomci najbolji su potomci, stablo mu je stablo najbolje. Niklo je u svetosti a izraslo u plemenitosti, grane mu visoke, a plodovi nedostižni.”

 

Također je rekao:

“Mi smo znak raspoznavanja i drugovi, rizničari i kapije. U kuće se ulazi samo na kapije njihove. Ko god u njih uđe mimo kapije - lupežom se zove.”

 

Sve dok nije rekao opisujući čisti Ehli bejt:

“Časni kur'anski ajeti izrečeni su o njima i oni su riznice Milostivog. Ukoliko govore, istinu govore. Ukoliko šute, niko ne govori prije njih. Pa neka izvidnik bude iskren ljudima svojim, nek prizove razum.”

 

Isto tako rekao je u govoru svome:

“Znajte da nećete spoznati put ispravni dok ne upoznate onoga koji ga je napustio. Nećete se držati prisega kur'anskih dok ne upoznate onog koji ih je prekršio i nećete pristati uz Kur'an, dok ne upoznate onoga koji ga je ostavio. Tražite to od dostojnika toga, zato što su oni život znanja i smrt neznanja. Oni su oni čije će vam presude raskriti znanje njihovo, šutnja njihova raskrit će kazivanje njihovo, a vanjština njihova - nutrinu njihovu. Oni se ne protive vjeri i o njoj se međusobno ne razilaze, jer on je (Kur'an) među njima svjedok iskreni i govornik šutljivi.”

 

Postoji mnogo ovakvih nedvosmislenih kazivanja, zabilježenih od njega, poput riječi:

“Putem nas ste upućeni u tminama, i dosegli ste visine, i iz tamne noći izvedeni na svjetlost jutarnju. Neka je gluho uho kojeg povik ne urazumi...”

Kao i riječi:

“O ljudi! zapalite sebi svjetlo plamenom svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono što kazuje i koji izvlači vodu iz vrela od nečisti očišćenog.”

 

Kao i riječi:

“Mi smo stablo vjerovjesništva, žarište poslanice, sastajalište meleka, rudnici znanja i vrela mudrosti. Onaj koji nas pomaže i onaj koji nas voli očekuje milost, dok neprijatelj naš i onaj koji nas mrzi očekuje gnijev.”

 

I riječi:

“Gdje su oni što umisliše da su duboko upućeni u znanje mimo nas, lažući i čineći nam nepravdu. Nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se traži uputa, a slijepilo otklanja. Doista, Imami su od Kurejša. Oni su zasađeni u ovaj bok Hašima. Drugima, osim njih, nije prikladno, niti drugima, osim njih, pristoji da upravljaju.”

 

Dok ne reče o onima koji im se suprostaviše:

“Oni su  prigrlili ono što je trenutno, a odgodili ono što dolazi kasnije; ostavili su čisto i piju zagađeno,” do kraja govora.

 

I njegove riječi:

“Ko od vas umre na krevetu svome, a spoznao je pravo svoga Gospodara, i pravo svoga Poslanika, i Ehli bejta, umro je smrću šehida, i njegova je nagrada u Allaha; i zaslužuje nagradu za djela koja je namjeravao učiniti, njegova će namjera stajati na poziciji posezanja sabljom.”

 

Kao i riječi: (Ove riječi od Imama Alija, a.s., prenosi grupa prenosilaca, poput Ibn Hadžera pri kraju poglavlja o njegovim karakteristikama na kraju Sava'ika, str. 142, i nije to mogao učiniti bez predrasuda.)

“Mi smo plemeniti, naši su putokazi znakovlje vjerovjesništva, naša je stranka Allahova stranka, a stranka koja nam se suprotstavila stranka je šejtanova, i ko nas izjednači sa našim neprijateljima pa taj nije od nas.”

(Tarihu Dimešk, Ibn Asakir Eš-Šafe'i)

 

Imam Mudžteba, Ebu Muhammed El-Hasan, a.s., predvodnik džennetske mladeži kaže: 

“Čuvajte se Allaha u vezi nas, jer zbilja mi smo vaši vladari.”

(Es-Sava'iku el-Muhrike, Ibn Hadžer eš-Šafe'i, str. 227. Šarhe nehdžu-l-belagati li-bni Ebi el-Hadid 4/8. Šavahidu et-tenzil, Haskani el-Hanefi, 2/18, hadis 650-653.) Do kraja govora. (Obrati se pri kraju poglavlja Vasijjetu en-nebijji bihim, u knjizi Es-Sava'iku el-muhrike, Ibn Hadžer.)

 

3. Imam Zejnu-l-abidin,(Es-Sava'ku el-Muhrike, Ibn Hadžer, str. 90.) kada bi učio ajet:

O vjernici, budite bogobojazni, i budite sa iskrenima (9/119) (يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّـهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ) dugo bi učio dovu Uzvišenom Allahu, u kojoj između ostalog traži stizanje do stupnja iskrenih, i do visokih stupnjeva. Sadržavala je opis nedaća i onoga što su bili uveli novotari koji su se odvojili od Predvodnika vjere i vjerovjesničkog stabla.

 

Zatim kaže:

“A drugi su nam uskratili u našoj stvari, posežući za manje jasnim kur'anskim ajetima, tumačeći ih po nahođenju svome, napadajući predaje o nama.”

 

Zatim je rekao:

“Pa kome da pribjegnu nemoćni ovog ummeta, kada su već izbrisani putokazi ovog naroda, ponižen je narod raskolom i neslaganjem, jedni druge tekfire, a Uzvišeni je Allah rekao: I ne budite kao oni koji su se razdijelili i razišli, nakon što su im došli dokazi jasni." (3/105)

(وَلَاتَكُونُوا كَالَّذِينَ تَفَرَّقُوا وَاخْتَلَفُوا مِن بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْبَيِّنَاتُ)

 

Pa ko je taj na koga se može pouzdati u prenošenju dokaza i interpretiranju suda, osim onog ko je jednak Kur'anu i potomaka Imama upute, i svjetiljki sred mraka koje je Allah učinio dokazima nad robovima Svojim. On nije stvorenja prepustio samima sebi bez dokaza. Da li ih poznajete i da li ih možete pronaći? osim na granama plemenitog stabla, i preostalih odabranika od kojih je Allah otklonio prljavštinu, potpuno ih očistio, i udaljio ih od nedostataka, i u Kur'anu naredio ljubav prema njima.”

(Es-Sava'iku el-Muhrike, Ibn Hadžer, str. 150.)

 

Ovo su doslovno njegove riječi, zato ih dobro pogledaj kao i riječi Imama Alija, a.s., koje sam ti čitao, shvatit ćeš da riječi ova dva velikana prikazuju šiijski mezheb na potpuno jasan način, a ove riječi izdvojene iz njihovog govora, predstavljaju uzus govora ostalih Imama Ehli bejta. Jer oni su u tom pogledu jednoglasni, a sahih hadisi koje imamo od njih su mutevatir. Nek ti je selam.

– Š –