Pismo 11 (pitanje)

20. Zi-l-Ka'de, 1329. godine po H.

 

1. Pohvala zbog iznošenja eksplicitnih hadisa

2. Zbunjenost povezivanjem toga i onoga što je kod sunija

3. Ispoljavanje molbe za iznošenjem dokaza iz Kur'ana

 

1.   Počastvovan sam tvojim cijenjenim pismom, pravih puteva, čije postizanje je omogućeno, čija je kofa puna do konopca, a rijeka tvojih riječi potekla je kao bujica sa vrhova planinskih. Dobro sam ga osmotrio, razmišljao o njemu i shvatih da si postojan u diskusiji, čvrst u konfliktu, veoma moćan govornik, britkog jezika.

 

2.   Pošto sam duboko zašao u tvoje dokaze, i dobro razmislio o tvojim argumentima, zatekoh se u delikatnoj situaciji. Pogledah tvoje argumente i vidim da su obavezujući, pogledah u tvoja objašnjenja i nađoh ih neospornim, pogledah u Imame čistog Ehli bejta, a oni na poziciji datoj od strane Allaha i Njegova poslanika, pred čijom veličinom i ugledom  čovjek mora biti ponizan. Zatim pogledah u sunije koji predstavljaju većinu ovog ummeta, i vidim da su u suprotnosti sa Ehli bejtom, sa onim što forma tih dokaza podrazumjeva. Tako da sam u dilemi. S jedne strane težim slijediti dokaze, a s druge strane priklanjam se većini muslimana. S jedne strane prepuštam se tebi, i tu nisam uznemiren, dok s druge strane odbijam to iz inada, otkazujući ti poslušnost.

 

3.    Pa zato možeš li mi iznijeti neporecive dokaze iz Kur'ana, koji će obuzdati i ispriječiti se između inada i mišljenja većine.

Selam tebi.

- S -

 


Pismo 12 (odgovor)

22. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.

 

Kur'anski dokazi

 

Nek je hvala Allahu, ti si od onih koji su sagledali Kur'an, obuhvativši njegove obje perspektive i očitu i skrivenu. Pa da li su njegovi krasni ajeti objavljeni o ikome koliko su objavljeni o čistom Ehli bejtu? 

Da li su jasni ajeti o čišćenju objavljeni o njima ili nekom drugom? (إنما يريد الله ليذهب عنكم الرجس أهل البيت ويطهركم تطهيرا) I da li ima i za koga na svijetu poput ajeta o njihovom čišćenju?

(Naravno da ne, ni za kog nije tako, oni se njime ističu, i ne može ih niko stići, niti ih može shvatiti onaj koji bi želio shvatiti.)

 

Da li je odredba o obaveznosti ljubavi, za nekog drugog mimo njih?

[Svakako da nije, već je to Uzvišeni učinio posebno za njih, zbog njihovog isticanja nad drugima. Zato je i rečeno: Reci: "Ne tražim od vas za to nagradu, osim ljubavi prema rodbini mojoj – (Ehli bejtu). A ko zaradi dobro, dodaćemo mu u tome dobro. Uistinu! Allah je Oprosnik, Zahvalni" (Šura, 23)]

 

I da li se Džebrail spustio sa ajetom o međusobnom proklinjanju zbog nekog drugog mimo njih?

[Naravno da nije, već samo zbog njih se spustio s ajetom mubahele, pa je Uzvišeni rekao: tad reci: "Dođite! Pozvaćemo sinove naše i sinove vaše... (Alu Imran, 61)]

 

Da li hel eta, dođe hvalit nekog mimo njih,ne, Gospodara mi, njima je ukrasio suru.

[Aluzija na objavu sure Dahr/Insan, koja počinje riječima hel eta. Objvaljena posebno za njih i njihove neprijatelje. Ko god želi steći znanje o ajetima pročišćenja, mubahele, ljubavi i sure Insan, neka se obrati mojoj knjizi Kelimetu-l-Gurra', jer je lijek svake boli, odbija uznositost dušmana te je brana riječima neznalica.]

هل أتى هل أتى بمدح سواهم * لا ومولى بذكرهم حالها

 

Zar oni nisu Allahovo uže, o kojem Allah kaže: I držite se užeta Allahovog svi, i ne razdvajajte se.(Alu Imran, 103)

[Imam Sa'lebi u svome tefsiru komentarišući ovaj ajet prenosi preko Aman Ibn Tagliba od Imama Sadika, a.s.: “Mi smo uže Božije za koje je rečeno: I držite se užeta Allahovog svi, i ne razdvajajte se.” Ibn Hadžer u Savaiku isti ovaj hadis prenosi od Sa'lebija. Ebu Bekr ibn Šahabuddin u Rešfetu-s-sari navodi da je Imam Šafija ispjevao ove stihove: “I kad vidjeh ljude kako ih odniješe sekte u morima neposluha i neznanja; s imenom Allaha ukrcah se na lađu spasa, a to je Ehli bejt Mustafe, pečata poslanstva, i zgrabih uže Božje a to im je odanost, kako nam je već  zapovijeđeno, da užeta se držimo.”]

 

I zar oni nisu oni iskreni za koje se kaže: budite sa iskrenima.(Tevba, 119)

(Iskreni ovdje su Allahov poslanik, s.a.v.a., i Imam i čistoga Ehli bejta na temelju sahih hadisa koji su mutevatir. Hafiz Ebu Neim, Muvafak ibn Ahmed a prenosi ga Ibn Hadžer u Savaiku str. 90 od Imama Zejnu-l-abidina. Što sam citirao pri kraju trećeg odgovora.)

 

I zar oni nisu Allahov pravi put, kada je rečeno: A ovo je Moj put pravi, zato ga slijedite. (En'am, 153)

(Imam Bakir i Imam Sadik, a.s., su govorili: “Pravi put ovdje to je Imam, i ne slijedite puteve (ili predvodnike zablude), pa da vas odvoje od puta Njegova (mi smo put Njegov).”)

 

Kao i Njegov put:I ne slijedite puteve (druge), pa da vas odvoje od puta Njegovog. (En'am, 153) I zar oni nisu nosioci vlasti, kada je rečeno: O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nosiocima vlasti između vas;(Nisa, 59)

(Kulejni, ispravnim lancem prenosi od Jezida Adžlija da je Imam Bakir, a.s., upitan o značenju riječi: O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nosiocima vlasti između vas; pa je rekao: Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: Oni su na ispravnijem putu od vjernika. (4:51) Oni govore za predvodnike zablude i pozivače u Vatru da su upućeniji od Muhammedovog Ehli bejta! To su oni koje je prokleo Allah, a koga prokune Allah, pa nećeš mu naći pomagača. Zar oni imaju dio vlasti? (4:52) tojest Imamet i Hilafet. Pa tad ljudima ne bi ništa dali. Zar zavide ljudima na onom šta im je dao Allah iz dobrote Svoje? (4:54) Mi smo oni kojima se zavidi na tome što nam je Allah dao Imamet i nikome drugom. Pa doista smo dali porodu Ibrahimovom Knjigu i mudrost, i dali im vlast veličanstvenu.(4:54) Ovdje kaže da smo od njih učinili poslanike i vjerovjesnike i imame, pa kako to prihvataju u Ibrahimovom Ehli bejtu, a poriču ga Muhammedovom Ehli bejtu? Pa između njih je ko je vjerovao u nju, i od njih je ko se odvraćao od nje; a dovoljan je Džehennem, oganj užareni. (4:55))

 

I zar oni nisu ljudi od znanja o kojima je rečeno: zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate.(El-Enbija, 7)

(Sa'lebi u svom tefsiru o značenju ovog ajeta prenosi od Džabira: “Kada je ovaj ajet objavljen, rekao je Ali, a.s.: “Mi smo ljudi od znanja.” Isto tako od drugih Imama, a.s., se prenosi. Allame Bahrejni u Gajetu-l-muradu u 35. poglavlju prenosi više od 20 hadisa u ovom kontekstu. )

 

I zar oni nisu oni vjernici o kojima je rečeno:A ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu je objašnjena Uputa, i bude slijedio drugi - (a ne) put vjernika, upravićemo ga čemu se okrenuo i pržićemo ga Džehennemom! (Nisa, 115)

(Ibn Mirdevejh u komentaru ovog ajeta prenosi predaju da se suprotstavljanje Poslaniku ovdje odnosi na suprotstavljanje u vezi sa položajem Alija, a.s., i da je Uputa u riječima nakon što mu je objašnjena Uputa, Alijev položaj. Slično tome prenosi i Ajjaši u svome tefsiru. Hadisi od Imama koji se prenose o tome da je put vjernika zapravo njihov put su sahih i mutevatir. )

 

I zar oni nisu vodiči o kojima Uzvišeni kaže: Ti si samo opominjač, a svaki narod ima vodiča. (Ra'd, 7)

(Sa'lebi u komentaru ovog ajeta u tefsiru El-Kebir prenosi od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je ovaj ajet objavljen, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je stavio ruku na njegova prsa i rekao: “Ja opominjem, a Ali je vodič/uputitelj, s tobom će o Ali biti predvođeni upućeni ljudi.” Prenosi ga više komentatora i muhadisa od Ibn Abbasa. Muhammed Ibn Muslim kaže: “Pitao sam o ovom ajetu Imama Sadika, a.s. On reče: “Svaki je Imam u svome vremenu vodič/predvodnik.” Imam Bakir,  a.s., objašnjavajući ovaj ajet je kazao: Onaj koji opominje to je Allahov poslanik, s.a.v.a., a onaj koji predvodi je Ali, a.s.” zatim je kazao: “Tako mi Allaha ovaj ajet govori o nama do Sudnjega časa.” )

 

Zar oni nisu ti kojima je Allah blagodat dao, ukazavši na to u Fatihi i Kur'anu rekavši: Uputi nas na put pravi, Put onih kojima si blagodat darovao. (1:6)

(Sa'lebi u komentaru sure Fatihe prenosi od Ebu Burejde, da je pravi put, put Muhammeda i njegovog Ehli bejta. A u tefsiru Veki'a ibn El-Džarah prenosi od Sufjana Sewrija od Seddija od Esbata od Mudžahida od Ibn Abbasa da kod riječi: uputi nas na pravi put; recite: uputi nas da volimo Muhammeda i njegov Ehli bejt.” )

 

I Uzvišeni je rekao: A ko je pokoran Allahu i Poslaniku, pa takvi su sa onima kojima je Allah blagodat darovao, od vjerovjesnika i iskrenih i šehida i dobrih. (Nisa, 69)

(Nema dileme u tome da su Imami Ehli bejta poglavari iskrenih, šehida i dobrih.)

 

Zar im Uzvišeni nije dao opću vlast? Zar je nije ograničio samo na njih nakon Allahovog poslanika, s.a.v.a., kada je rekao: Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji obavljaju namaz i na ruku'u zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike, pa uistinu, Allahova stranka, oni su pobjednici.

(Maida, 55, 56)

(Znakovito je da u našim prevodima Kur'ana ovaj 55. ajet, nije preveden pažljivo, uglavnom posljednji dio ajeta ide i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju. Ne znam šta reći, da li je posrijedi nepoznavanje arapskog jezika, ili nepriznavanje volje Božije – opaska prevodioca)

 

Komentatori su jednoglasni u tome da je ovaj ajet objavljen o Aliju, a.s., kada je kao milostinju dao prsten dok je bio na ruku'u, što priznaje i Kušadži, jedan od eša'rijskih imama govoreći o imametu u Šarhu et-tadžridu. Nesai prenosi od Ibn Abdullaha ibn Selama da je ovaj ajet objavljen o Aliju. Kao i autor knjige El-Džam' bejne es-sihahi es-siteti, komentarišući suru Maide. Sa'lebi u svom tefsiru iznosi da je ajet objavljen o Emiru-l-mu'minunu Aliju, a.s., što ćemo kasnije objasniti.

 

Zar Allah, s.v.t., nije uvjetovao oprost onome ko se pokaje, i vjeruje i čini dobra djela, upućenošću u njihov vilajet/predvodništvo, kada je rekao: Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.  (Taha, 82)

(Ibn Hadžer u Savaiku kaže: “Osmi ajetu su riječi Allahove: Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje. O tome kaže Sabit El-Benani: “Upućen u vlast Ehli bejta. Ovo je također preneseno od Imama Bakira, a.s.” Zatim Ibn Hadžer iznosi hadis o spasenju onih koji se upute njihovim putem, ukazujući na ono što se prenosi od Imama Bakira, a.s., da je rekao Harisu ibn Jahji: “Harise, zar ne vidiš kako je Allah, s.v.t., uvjetovao, i kako neće čovjeku koristiti ni pokajanje ni vjerovanje ni dobro djelo ukoliko se ne uputi pod našu vlast.” Zatim se Imam Bakir poziva na riječi Imam Alija, a.s.: “Tako mi Allaha, ako se čovjek pokaje, i vjeruje, i čini dobra djela ali ne uputi se pod našu vlast, i ne spozna naše pravo, neće mu to nikakve koristi donijeti.” Slično ovome prenosi Ebu Ne'im El-Hafiz od A'vna ibn Ebi Džuhejfe od svog oca a on od Alija. Kao i El-Hakim od Bakira, a.s., i Sadika, a.s., i Sabita Benanija i Enesa ibn Malika.)

 

Zar njihova vlast/skrbništvo nije amanet o kojem Allah Uzvišeni kaže: Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. (Ahzab, 72)

(Za značenje ajeta obrati se Safiju i tefsiru Ali ibn Ibrahima, i predaji koju prenosi Ibn Babevejh o tome od Imama Bakira i Imama Sadika i Imama Ride a.s., i onome što iznosi Allame Bahrejni u komentaru ovog ajeta koristeći se sunijskim hadisima u 115. poglavlju knjige Gajetu-l-meram.)

 

Zar oni nisu onaj islam u koji Allah naređuje da se uđe: O vi koji vjerujete! Stupite u Islam potpuno i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni. (Bekare, 208)

(Allame Bahrejni navodi 12 hadisa o tome da je ovaj ajet objavljen o vlasti/predvodništvu Imama Alija i Imama njegovih potomaka, i da njime zabranjuje slijeđenje nekoga drugog. (224. poglavlje Gajetu-l-merama) A u 223. poglavlju spominje da je Isfahani Emevi to prenio od Imam Alija, putem nekoliko lanaca.)

 

Zar oni nisu blagodat o kojoj Allah, s.v.t., kaže: Zatim ćete Dana tog o blagodatima biti pitani sigurno! (Tekasur, 8)

(Allame Bahrejni navodi tri predaje sa sunijskim senedima u 48. poglavlju knjige Gajetu-l-meram, o tome da je blagodat ono što je Allah dao ljudima vilajetom/predvodništvom Poslanika, Alija i Ehli bejta. U 49. poglavlju navodi 12 sahih hadisa u tom značenju. Pa pogledaj.)

 

Zar Poslaniku, s.a.v.a., nije bilo naređeno da dostavi ljudima vijest o vijaletu, i zar mu se Uzvišeni Allah nije obratio tonom koji je blizak prijetnji, kada kaže: O Poslaniče! Dostavi šta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne učiniš, onda nisi prenio poslanicu Njegovu; a Allah štiti tebe od ljudi. Uistinu! Allah ne upućuje narod nevjernika. (Maida, 67)

(Više autora Sahiha poput Imam Vahidija, tumačeći suru Maidu u knjizi Esbabu-n-nuzul, od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: “Ovaj je ajet objavljen na dan Gadir humma o Ali ibn Ebi Talibu. Imam Sa'lebi u komentaru prenosi putem dva lanca, a Hamajuni El-Šafei u El-Faraidu brojnim lancima, kao merfu' od Ebu Hurejre. Prenosi ga i Ebu Ne'im u knjizi Nuzulu-l-Kur'an, putem dvaju seneda, jedan od Ebu Rafi'a, a drugi od E'amaša i Atijje oba su marfu'. U Gajetu-l-meramu je u ovom značenju prenešeno devet predaja sunijskim lancima, i osam predaja šiijskim lancima. Pa pogledaj 37. i 38. poglavlje.)

 

Da li si vidio šta je učinio Allah s onim koji je javno zanijekao njihovo predvodništvo? Kada je naočigled svih zatražio dokaz od Poslanika, s.a.v.a., rekavši: “Bože, ukoliko je ovo istina od Tebe, pa spusti na nas kamenu kišu s neba ili nam daj bolnu kaznu.” Pa je Allah poslao grumen gline pečene kao što je prije učinio družini slonova. U tom trenutku objavljen je ajet: Neko je zatražio kaznu da se izvrši (nad) nevjernicima – niko nju ne može spriječiti. (El-Mearidž, 3)

(Imam Sa'lebi u Tefsiru-l-kebiru, iznosi detaljno ovaj događaj. Prenosi je i Allame Misri Šeblendži govoreći o Aliju, a.s., u knjizi Nuru-l-ebsar, vidi 71. stranicu. Spominje je i Halebi pri krajuHadžetu-l-veda'a u trećem tomu Es-Sira el-halebijja. I navodi je El-Hakim u Mustedreku, na str. 502. u drugom tomu.)

I ubrzo će ljudi biti pitani o njihovom vilajetu, na dan proživljenja, kao što se kaže u komentaru Allahovih riječi: I zaustavite ih, uistinu, oni će biti pitani. (Safat, 24)

 

(Prenosi Dejlemi – kao u komentaru ovog ajeta u Es-Savaiku – od Ebu Seida Hudrija da je vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “I zaustavite ih, uistinu, oni će biti pitani o Alijevom vilajetu.” Vahidi kaže – isto tako kao u komentaru ovog ajetu u Es-Savaiku – prenosi se rivajet o Božijim riječima – i zaustavite ih, zaista biti će pitani, ili o vilajetu Alije i Ehli bejta. Kaže Vahidi, jer je Uzvišeni Allah naredio svome Vjerovjesniku da upozna ljude da im neće tražiti nagradu za poslaničku misiju osim ljubavi prema njegovom Ehli bejtu. I kaže:

“Biti će pitani da li su ih prihvatili za zaštitnike na pravi način, kao što im je oporučio Vjerovjesnik, ili su to upropastili i odbacili što ima svoje posljedice.” Dovoljno ti je to što ga je Ibn Hadžer uključio u 11. poglavlje o ajetima koji su objavljeni o njima, kao ajet broj četiri, i čemu naširoko govori.)

To nije iznenađujuće jer njihova vlast je ono zbog čega je Allah slao poslanike, i utvrdio argumente i zavještenike, kao što je navedeno u objašnjenju ajeta: I pitaj onog koga smo poslali prije tebe od poslanika Naših. (Zuhruf, 45)

(Dovoljno je to šta je u komentaru na njega iznio Ebu Ne'im El-Hafiz u Hiljetu-l-evlija, i šta su iznijeli Sa'lebi, Nišaburi, El-Berki o njegovom značenju. I šta prenosi Ibrahim ibn Muhammed El-Hamuni i drugi od ehli suneta. Isto tako šta prenosi Ebu Ali Tabarsi u Medžme'u-l-bejanu od hazreti Alija, u 44. poglavlju Gajetu-l-merama.

Ustvari njihovo zaštitništo je od onih stvari za koje je Allah uzeo obavezu prisegom  –nisam li vaš Gospodar, kako se kaže u komentaru Božijih riječi: I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih, iz leđa njihovih potomstvo njihovo, i zatraži da oni svjedoče protiv duša svojih: "Zar nisam Gospodar vaš?" Rekoše: Svakako, Svjedočimo! (E'araf, 172)

 Na ovo aludiraju hadisi od Ehli bejta koji objašnjavaju ovaj ajet. Pogledati Tefsir Furat ibn Ibrahima Kufija, Ihkaku-l-hakki, Tustari 3/307.)

 

Hazreti Adem, a.s., je naučio od Allaha, s.v.t., riječi kako da se pomoću njih približi Allahu, pa mu je pokajanje primljeno.

 

 (Ibn Magazeli Eš-Šafe'i prenosi od Ibn Abasa da su pitali Poslanika o riječima koje je Adem naučen od svoga Gospodara, zbog čega je Bog prihvatio njegovu tevbu. Poslanik reče: “Tražio je od Boga pravom Muhammeda, Alija, Fatime, Hasana i Husejna, pa mu je oprošteno.”)

 

Jer ih Allah neće kazniti [Pogledati Es-Savaiku-l-muhrike Ibn Hadžera i objašnjenje ajeta: A Allah ih neće kazniti (Enfal, 33), ovo je sedmi ajet koji je on naveo o njihovim prednostima u 11. poglavlju knjige, gdje ćeš naći priznanje onoga što sam rekao.] kada su oni sigurnost za stanovnike zemlje, i sredstvo primicanja Bogu, pa oni su ti ljudi kojima se zavidi, za koje je Allah rekao: Zar zavide ljudima na onom šta im je dao Allah iz dobrote Svoje.  (Nisa, 45)

 

(Kako je Ibn Hadžer priznao kada je ovaj ajetu uvrstio među ajete koji su objavljeni o Ehli bejtu. Ovo je šesti ajet među ajetima koje on navodi u 11. poglavlju Es-Savaika el-muhrike. Ibn Magazeli Eš-Šafe'i – kao što je navedeno u objašnjenju ovog ajeta u Es-Savaki – prenosi od Imama Bakira, a.s., da je rekao: “Tako mi Allaha, mi smo ljudi kojima zavide.” U Gajetu-l-meramu, u poglavljima 60 i 61, ima oko tridesetak sahih hadisa koji o tome eksplicitno govore.)

 

Oni su duboko upućeni u znanje za koje je Allah rekao: Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih. (Alu Imran, 7)

 (Muhammed Ibn Ja'kub Kulejni, citira hadis od Imama Sadika, a.s.: “Mi smo ljudi za koje je Allah strogo naredio da im se pokorava, i mi smo duboko upućeni u znanje, i mi smo oni kojima zavide; rekao je Allah Uzvišeni: Zar zavide ljudima na onom šta im je dao Allah iz dobrote Svoje.Šejh ovo prenosi u Et-Tahzibu svojim lancem prenosilaca također od Imama Sadika, a.s.)

 

Oni su ljudi na bedemima, za koje se kaže: Između njih biće bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakoga po obilježju njegovome poznati.  (E'araf, 46)

 

 (Sa'lebi govoreći o značenju ovog ajeta u svom tefsiru prenosi od Ibn Abbasa: “E'araf je visoko mjesto na siratu, na kojem stoje Abbas, Hamza, Ali, Dža'fer zu-l-dženahejn, prepoznaju one koji ih vole po svjetlim licima a one koji ih mrze po tamnim licima.” Hakim svojim lancem prenosilaca prenosi od Alija, a.s.: “Stajat ćemo na Sudnjem danu između Dženneta i Vatre, pa ko nas bude pomogao prepoznat ćemo ga po licu i uvesti u Džennet, a ko nas bude mrzio prepoznat ćemo ga po licu.” Od Selmana Farsija se prenosi: “Čuo sam Allahovog poslanika da je rekao: “Ali, ti i tvoji nasljednici iz tvoga potomstva biti ćete na bedemima...”

Potvrđuje ga i predaja koju prenosi Darekutni – poput one pri kraju drugog poglavlja devetog dijela u Es-Savaiku el-muhrike – u kojem Ali, a.s., dugo govori šesterici koje je Omer odabrao za vijeće iz kojeg se bira halifa pa između ostalog kaže: “Zaklinjem vas Allahom! Da li među vama osim mene ima neko kome je Poslanik rekao: “O Ali, ti određuješ ko će u Džennet a ko u Vatru!” Oni rekoše: “Vallahi nema.” Ibn Hadžer kaže: “Značenje toga je ono što je prenio Antare od Imam Ride, a.s., da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “O Ali, ti određuješ ko će u Džennet a ko u Vatru pa će na Sudnjem danu govoriti Vatra: “Ovaj je za mene, a ovaj za tebe.” Ibn Hadžer kaže, prenosi Ibn Semmak da je Ebu Bekr rekao Aliju: “Čuo sam Poslanika da je rekao: “Neće moći preći sirat-ćupriju osim onaj kome dopusti Ali.” )

 

Oni su ljudi iskreni za koje kaže: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili. (Ahzab, 23)

 (Ibn Hadžer u 5. poglavlju, 9. dijela Es-Savaiku el-muhrike, govoreći o smrti hazreti Alija, spominje trenutak kada je Ali bio na minberu u Kufi, pa su ga upitali o značenju ovog ajeta (Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu). On je rekao: “Allahu moj oprosti, ovaj ajet je objavljen o meni, i mome amidži Hamzi i amidžiću Ubejdi ibn El-Harsu ibn El-Mutallibu. Ubejde je pao kao šehid na Bedru. Hamza kao šehid na Uhudu, a ja čekam najnesretnijeg čovjeka ovog ummeta da odavde prolije moju krvu (pokazujući rukom na glavu i bradu). Ovo je zavjet kojeg mi je prenio moj voljeni Ebu Kasim, s.a.v.a.” Hakim – kao što stoji u Medžme'u-l-bejanu u komentaru ovog ajeta – prenosi rivajet od Alija, a.s., preko Amr ibn Sabita i Ebu Ishaka: “Ovaj ajet, Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju, objavljen je o nama, i tako mi Allaha, ja očekujem (šehadet), i nisam to izmijenio.”)

 

Oni su ljudi koji slave Allaha, o čemu se kaže: slave Ga u njima jutrima i večerima, ljudi koje ne odvraća trgovina niti prodaja od spominjanja Allaha i obavljanja salata i davanja zekata. Plaše se Dana u kojem će se preokrenuti srca i pogledi. (Nur, 36, 37)

 (Citirano je iz Tefsira Mudžahida i Ja'kuba ibn Sufjana da se prenosi od Ibn Abbasa o ajetu: I kad ugledaju trgovinu ili zabavu, raspu se k njoj, a ostave tebe stojeći, (62:11) da je Dahje Kalbi došao u petak iz Sirije sa robom, istovario je u Ahdžare-z-zejtu, i počeo je udarati u bubanj kako bi obznanio ljudima da je stigao. Pohrliše ljudi ka njemu, i ostaviše Vjerovjesnika, s.a.v.a., da stoji na minberu i drži hutbu, ostaše samo Ali, Hasan, Husejn, Fatima, Selman, Ebu Zerr i Mikdad. Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “Pogledao je Uzvišeni Allah u moju džamiju u petak, pa da ne bi njih, spustio bi vatru i kamenje na Medinu i njene stanovnike, kao što je to učinio s Lutovim narodom.” Objavio je Allah o onima koji su ostali sa Allahovim poslanikom u džamiji ajet: slave Ga u njima jutrima i večerima, ljudi koje ne odvraća trgovina niti prodaja od spominjanja Allaha. )

 

A njihove kuće su te o kojima je Allah, dž.š., objavio: U kućama (koje je) Allah dozvolio da se podignu i spominje u njima ime Njegovo.  (Nur, 36)

(Govoreći o značenju ajeta Sa'lebi u tefsiru El-Kebir, preko Enes ibn Malika i Burejde prenosi: “Proučio je Allahov poslanik ovaj ajet (U kućama (koje je) Allah dozvolio da se podignu i spominje u njima ime Njegovo; slave Ga u njima jutrima i večerima) pa je ustao Ebu Bekr i rekao: “O Allahov poslaniče, da li je od ovih kuća i njihova, pokazujući na kuću Alije i Fatime? Poslanik reče: Jesu, i to najbolje.” U Gajetu-l-meramu, u 12 poglavlju, ima devet hadisa, iz kojih nam postaje jasna zbilja.)

 

I Allah, dž.š., ih je učino svjetiljkama, u ajetu svjetlosti, primjerom svjetlosti Njegove: I Njegov primjer je najuzvišeniji na nebesima i Zemlji, a On je Moćni, Mudri.  (Rum, 27)

 (Aluzija na riječi Božije: Primjer svjetla Njegovog je kao udubina (Nur, 35) Ibn Magazeli Eš-Šafe'i u Manakibu prenosi svojim lancem od Ali bin Dža'fera da je rekao: “Pitao sam Imama Kazima o ajetu: kao udubina, u njoj svjetiljka, a on reče: “Udubina je Fatima, svjetiljke su Hasan i Husejn. Asvjetiljka je kao zvijezda blistava? Reče: Fatima je bliješteća zvijezda među ženama svijeta. Koja se užiže blagoslovljenim drvetom? Ibrahimovo stablo. Ni istočnim ni zapadnim? Ni jevrejskim ni hrišćanksim. Gotovo da ulje njegovo zasija? Gotovo da znanje progovori iz nje. Iako ga vatra ne dotiče. Svjetlost nad svjetlošću? U njoj su Imam iza Imama. Upućuje Allah njenom svjetlošću koga hoće? Allah upućuje u naš vilajet (vlast) koga hoće.” Ovo tumačenje je poznato od porodice Objave.)

 

I oni su: I oni prvi – uvijek prvi! Oni su (Allahu) bliski! (Vaki'a, 10 i 11)

 

 (Dejlemi – kako stoji u 29. predaji drugog poglavlja, 9. dijela Es-Savaiku-l-muhrike od Ibn Hadžera – prenosi od Aiše a Taberani i Ibn Mirdevejh od Ibn Abbasa da je Poslanik kazao: “Trojica su onih koji prednjače. Prvi koji je povjerovao u Musaa, a.s., je Joša' ibn Nun. Prvi koji je povjerova u Isaa, a.s., je čovjek spomenut u Jasinu. A prvi koji je povjerova u Muhammeda je Ali ibn Ebi Talib.” Prenose ga i El-Muvafak i El-Magazeli, preko Ibn Abbasa.

Oni su iskreni   (Ibn Nedžar – kao u 30. hadisu na koji smo ukazali u Es-Savaiku – prenosi od Ibn Abbasa: “Rekao je Allahov poslanik: “Trojica su iskrenih. Hazakil, vjernik u porodici Faraonovoj. Habib Nedžar, čovjek spomenut u Jasinu. I Ali bin Ebi Talib.” Prenose ga i Ebu Ne'im i Ibn Asakir – kao u 31. hadisu na koji smo ukazali u Es-savaiku – od Ibn Ebi Lejle da je Allahov Poslanik rekao: “Trojica su iskrenih. Habib Neždar, vjernik iz sure Jasin, koji je rekao: O ljudi, slijedite one koji su poslani. I Hazakil, vjernik porodice Faraonove koji je rekao: Zar ćete ubiti čovjeka ako kaže, moj gospodar je Allah. I Ali ibn Ebi Talib, on je među njima najbolji.” A hadisi o tome da on prednjači od svih, da je on najiskreniji, i da je on veliki rastavljač istine od neistine su mutevatir.)  i šehidi i dobri, te o njima i njihovim prijateljima Allah, dž.š., je rekao: A od onih koje smo stvorili ima ljudi koji upućuju Istini i njome pravedno sude. (E'araf, 181)

 (Istaknuti imam Muvafak ibn Ahmed prenosi od Ebu Bekra Ibn Mirdevejha svojim lancem do Alija da je rekao: “Podijelit će se ovaj ummet na 73 grupe, svaka će biti u Vatri osim jedne koja će u Džennet. To su oni za koje Allah kaže: A od onih koje smo stvorili ima ljudi koji upućuju Istini i njome pravedno sude. To sam ja i moje šiije.”)

 

I Uzvišeni kaže o njihovoj stranci i o stranci njihovih neprijatelja: Nisu jednaki stanovnici vatre i stanovnici Dženneta: Stanovnici Dženneta - oni su uspješni. (Hašr, 20)

 (Šejh Tusi u Emaliju svojim lancem prenosilaca prenosi od Emiru-l-mu'minina da je Poslanik, s.a.v.a., proučio ovaj ajet (Nisu jednaki stanovnici vatre i stanovnici Dženneta) pa je rekao: “Stanovnik Dženneta je onaj koji mi bude pokoran, povinuje se Ali ibn Ebi Talibu nakon mene i prizna njegovu vlast.” Neko reče, a stanovnik Vatre? Poslanik reče: “Ko je nezadovoljan time što je on zaštitnik i koji prekine prisegu i bori se protiv njega nakon mene.” Isto ga prenosi Saduk od hazreti Alija, a.s. a Ebu Muejjid Muvefik ibn Ahmed prenosi od Džabira da je Poslanik rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, zaista ovaj Ali i njegove šije su spašeni na Sudnjem danu.”)

 

Isto tako o dvije stranke je rekao: Zar tretiramo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao smutljivce na Zemlji? Ili tretiramo bogobojazne kao razvratnike? (Sad, 28)

 (Za značenje ajeta ako želiš pogledaj tefsir Ali ibn Ibrahima, ili 81. i 82. poglavlje Gajetu-l-merama.)

 

Kao i: Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju! (Džasije, 21)

 (Ovaj je ajet objavljen o Hamzi, Aliji i Ubejdetu kada su krenuli boriti se protiv Utbe, Šejbe i Velida. Tako da su oni koji vjeruju Hamza, Ali i Ubejde, a oni koji čine zla djela to su Utbe, Šejbe i Velid, o čemu postoje sahih hadisi.)

O njima i njihovim šiijama je rekao: Uistinu! Oni koji vjeruju i čine dobra djela - ti takvi su najbolja stvorenja. (Bejjine, 7)

 Dovoljno ti je u tome da je Ibn Hadžer priznao da je ovaj ajet objavljen o njima i ubrojao ga je u ajete koji govore o njihovim vrlinama, kao 11. ajet u prvom dijelu 11. poglavlja u Es-Savaiku el-muhrika. Pogledaj tu adresu, kao i ono što sam ja iznio od hadisa koji se tiču ovog ajeta u poglavlju Bešairi-s-sunneti lil-šiiati.

 

O njima i njihovim protivnicima rečeno je: Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana. (Hadž, 19)

 (Buharija u komentaru sure Hadž na 107. str., trećeg toma Sahiha, prenosi od Alija da je rekao: “Ja sam prvi koji pred Milostivim biti na koljenima zbog neprijateljstva na Sudnjem danu. (Kaže Buharija) rekao je Kajs: O njima je objavljen: Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; Kaže: Oni su prvi koji su na Bedru nastupili u dvoboju, Ali i njegova dva suborca Hamza i Ubejde, te Šejbe ibn Rebi'a, i dva suborca Utbe ibn Rebi'a te Velid ibn Utbe. Na spomenutoj stranici od Ebu Zerra prenosi da se on zaklinje da se ovaj ajet objavljen o Aliju i dva suborca i Utbetu i njegova dva suborca na dan Bedra kada su izišli na dvoboj.)

 

O njima i njihovim neprijateljima kaže: Pa zar je vjernik, kao grješnik? Nisu isti! Što se tiče onih koji vjeruju i čine dobra djela, ta imaće oni bašče džennetske. Kao nagradu za ono šta su radili. A što se tiče onih koji su griješili, pa sklonište njihovo biće Vatra. Kad god zažele da izađu iz nje, biće vraćeni u nju, i biće im rečeno: "Iskusite kaznu vatrom, onu koju ste poricali." (Sedžda, 18–20)

 (Ovi su ajeti, bez ikakve dvojbe, objavljeni o Emiru-l-mu'mininu i Velidu ibn Ukbi ibn Ebi Mui'tu. To je ono što su iznijeli muhaddisi i na što su jasno ukazali mufesiri. Imam Ebu Hasan Ali ibn Ahmed El-Vahidi o značenju ajeta u knjizi Esbabu-n-nuzul, preko Seida ibn Džubejra od Ibn Abbasa prenosi: “Rekao je Velid ibn Ukbe in Ebi Mu'it Aliju ibn Ebi Talibu: Ja sam od tebe moćniji, rječitiji i brže okupljam vosjku” A Ali mu uzvrati: “Ušuti fasiče! Zatim je objavljen ovaj ajet: Pa zar je vjernik, kao grješnik? Nisu isti! Ovdje se pod vjernikom misli na Alija, a pod griješnikom na Velida ibn Ukbu.)

 

O njima i onima koji su im se hvalili napajanjem hadžija i održavanjem Mesdžidu-l-harama, objavio je Uzvišeni Allah: Zar držite napajanje hadžije i održavanje Mesdžidul-harama, (istim) kao onog ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i bori se na putu Allahovom? Nisu isti kod Allaha; a Allah ne upućuje narod zalima. (Tevba, 19)

 (Ovaj ajet objavljen je o Aliju i njegovom amidži Abbasu, te Talhi ibn Šejbetu. Hvalili su se pa Talha reče: “Ja sam zadužen za Bejtu-l-haram, u mojoj su ruci njeni ključi, ja sam vlasnik njene pokrivke.” Abbas reče: “Ja sam zadužen za napajanje i to činim.” A Ali, a.s., reče: “Ne shvatam šta želite kazati. Klanjao sam šest mjeseci prije svih ljudi, i ja sam čovjek džihada.” Tada Uzvišeni Allah objavi ovaj ajet. Ovo prenosi Imam Vahidi – o značenju ovog ajeta u knjizi Esbabu-n-nuzul – od Hasana Basrija, Šu'bija i Kurtubija. Također prenosi od Ibn Sirina i Murreta Hamedanija da je Ali rekao Abbasu: Zašto ne činiš hidžru, zašto se ne priključiš Vjerovjesniku, s.a.v.a.?” On reče: “Zar ne činim bolje od hidžre, zar ne napajam hadžije bejtullaha, i održavam mesdžidu-l-haram?” Tada bi objavljen ovaj ajet.)

 

O ljepoti njihovih iskušenja i veličini nevolja Uzvišeni Allah kaže: Ima ljudi koji prodaju svoj život tražeći zadovoljstvo Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim. (Bekare, 207)

 (Na 4. stranici trećeg toma El-Mustedreka, Hakim prenosi od Ibn Abbasa: “Prodao je Ali svoj život obukavši odjeću vjerovjesnika...” Hakim naglašava da je hadis sahih u skladu sa kriterijima oba šejha iako oni nisu prenijeli ovaj hadis. Isto tvrdi i Zehebi u Talhisu-l-mustedreku. Hakim, na spomenutoj adresi prenosi od Ali ibn Husejna da je rekao: “Prvi koji je svoj život prodao (žrtvovao) zarad Allahovog zadovoljstva je Ali bin Ebi Talib, legavši namjesto Allahovog poslanika u njegovu postelju, zatim je citirao Alijeve stihove: “Životom sam svojim najboljeg čuvao koji je Zemljom kročio, i oko Ka'be i kamena crnog tavafio.”)

 

I Uzvišeni je rekao: Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur'anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj! (Tevba, 111, 112)

 (Muhaddisi, komentatori Kur'ana, autori knjiga o povodima objave, svojim lancima prenosilaca prenose od Ibn Abasa o ajetu (Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno...) da je rekao: “Ajet je objavljen o Aliju ibn Ebi Talibu; bijahu kod njega četiri dirhema, pa je noću udjelio jedan, pa danju jedan, pa tajno jedan, pa javno jedan, te je objavljen ovaj ajet. Prenosi ga i Imam Vahidi u Esbabu-n-nuzulu svojim lancem prenosilaca isto od Ibn Abbasa, kao i od Mudžahida, pa i od Kelbija sa nekim dodacima.)

 

Oni su povjerovali u istinu pa je to posvjedočio Allah, s.v.t.: A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni.  (Zumer, 33)

 (Onaj koji je donio istinu, to je Allahov poslanik, a onaj koji je povjerovao u tu istinu je Emiru-l-mu'minin – što jasno govore Imam Bakir, Imam Sadik, Imam Kazim, Imam Rida, a.s., Ibn Hanefije, Abdullah ibn El-Hasan, Zejd eš-šehid (sin Imama Sedžada) i Ali bin Džafer Es-Sadik. Imam Ali ga je iznosio kao dokaz za sebe. Ibn Magazeli u Manakibu prenosi od Mudžahida: Onaj koji je donio istinu je Muhammeda, s.a.v.a., a onaj koji je povjerovao je Ali, a.s.” Prenose ga Hafiz ibn Mirdevejh i Hafiz Ebu Ne'ima i drugi.)

 

Dakle, oni su iskrena obitelj Allahovog poslanika i njegov bliski rod, kojima je Uzvišeni Allah ukazao posebnu pažnju i brigu, rekavši: I upozori rodbinu svoju najbližu. (Šu'ara, 214), oni su srodnici bliski: a srodnici - oni su bliži jedni drugima u Knjizi Allahovoj. (Enfal, 75) Oni se na Sudnjem danu uspinju na deredžu pripajanja njemu na osnovu riječi Božijih: A oni koji su vjerovali - i slijedilo ih potomstvo njihovo u vjerovanju - priključićemo im potomstvo njihovo, i nećemo im zakinuti od djela njihovih ništa. (Tur, 21)

 (Hakim u Sahihu-l-mustedreku, na 468. str., u drugom tomu, komentarišući suru Tur prenosi od Ibn Abbasa o riječima iz ajeta (priključićemo im potomstvo njihovo) Zaista će Allah uzdići potomstvo vjernika kod njega u Džennet, pa iako su ispod njega po svojim djelima, zatim je proučio: A oni koji su vjerovali - i slijedilo ih potomstvo njihovo u vjerovanju - priključićemo im potomstvo njihovo.

Oni su nosioci prava koje obznanjuje Kur'an: I daj bližnjem pravo njegovo. (Isra, 26) Kao i humsa, kojeg se ne oslobađa osim davanjem: I znajte, šta zaplijenite od stvari - da je tad petina Allahova i Poslanikova i bližnjih njegovih... (Enfal, 41)

 

Oni su nosioci prava na plijen u ajetu: Ono što je Allah dao kao plijen Poslaniku Svom od stanovnika naselja, to je za Allaha i Poslanika Njegovog i za rod. (Hašr, 7)

Oni su Ehli bejt, kojima se obraća u ajetu: Doista Allah želi da odstrani od vas nečistoću Ehlul-bejte, i očisti vas (potpunim) čišćenjem. (Ahzab, 33)

Oni su rod Jasinov, oni koje je pozdravio Uzvišeni Allah u zikru-l-hakimu rekavši: Nek je selam rodu Jasinovom (Iljasovom). (Saffat, 130)

Oni su rod Muhammedov, oni za koje je Allah naredio robovima svojim da donose salavat i selam:Uistinu! Allah i meleci Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete! Donosite salavat na njega i selamite predano. (Ahzab, 56)

 (Kao što je prenio Buhari u trećem tomu Sahiha, govoreći o značenju ovog ajeta u poglavlju gdje tumači Kur'an. Muslim ga također prenosi u poglavlju o salavatu na Vjerovjesnika i prvom tomu svoga Sahiha, i ostali ga muhadisi prenose od Ka'b ibn Udžreta.)

 

Pa rekoše: “O Allahov poslaniče, već znamo kako da te selamimo, ali kako da donosimo salavat na tebe?” On reče: “Allahumme salli ala Muhammedin, ve Ali Muhammedin...” Dajući do znanja na taj način da je salavat na njih dio salavata naređenog ovim ajetom. Usljed toga ga alimi svrstavaju u ajete koji su objavljeni o njima, čak ga je i Ibn Hadžer u jedanaestom poglavlju Es-Savaiku El-Muhrike na 87. stranici, uvrstio u ajete o njima. Pa blago njima, ( Sa'lebi u svome tefsiru El-Kebir, govoreći o značenju ovog ajeta prenosi svojim lancem prenosioca kojim stiže do Vjerovjesnika, s.a.v.a., da je rekao: “Tuba, je drvo u Džennetu, korijen mu je u Alijevoj kući, a grane su nad stanovnicima Dženneta.” Neki rekoše: “O Poslaniče Božiji, pitali smo te o njemu pa si rekao da mu je korijen u tvojoj kući a grane nad stanovnicima Dženneta.” On reče: “Zar moja i Alijeva kuća nije jedna kuća?”) njih čeka divno prebivalište (Ra'd, 29) bašče edenske, čije kapije su za njih otvorene. (Sad, 50)

 

Ko ih može dokučiti, kad poenta je u Suncu iznuren i zamoren je ko ga dokučiti želi.

من يباريهم وفي الشمس معنى * مجهد متعب لمن باراها

 

Oni su odabranici među robovima Božijim, oni prethode u činjenju dobra dozvolom Božijom, baštinici su Božije knjige, o kojima je Allah, s.v.t., rekao: Zatim smo Knjigu dali u naslijeđe onima koje smo odabrali od robova naših; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti (a to su oni koji ne prepoznaju Imame), biće onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti (oni koji prihvataju njihovo zaštitništvo), i biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti (to su Imami)

– A to je blagodat velika!

 (Šejh Kulejni svojim lancem prenosilaca citira hadis od Salima: “Pitao sam Imama Bakira, a.s., o Božijim riječima (Zatim smo Knjigu dali u naslijeđe onima koje smo odabrali od robova naših...) on je rekao: “Oni koji prednjače u djelima dobrim, to je Imam, onaj koji ima podjednako on poznaje Imama, a onaj koji sebi nasilje čini te je čovjek koji ne poznaje Imama.” Slično ovome prenosi se od Imama Sadika, a.s., i Imama Kazima, a.s., i Imama Ride, a.s. Od njih prenosi Saduk i više ashaba. Ibn Mirdevejh prenosi od Imama Alija, a.s., da je objašnjavajući ovaj ajet rekao: “To smo mi.” O ovome se detaljno može pročitati u Tenzilu-l-ajat i Gajetu-l-meramu.)

 

Ovi ajeti koje smo naveli o njihovim odličjima su dovoljni. Rekao je Ibn Abbas: “Samo o Aliju je objavljeno 300 ajeta.” 

 (Od Ibn Abbasa ga prenosi Ibn Asakir, kako stoji u Es-Savaiku-l-muhrike, poglavlje 2, dio 9, str. 76.)

 

Drugi pak kažu da je o njima objavljena četvrtina Kur'ana. To nije za čuđenje jer shvatili smo da su oni i Kur'an jednostavno nerazdvojni.

Za sada ti je dovoljno ovo što sam citirao od jasnih ajeta koji su osnova Kur'ana. Pristupi im polahko i mirno, zarudi njima jutarnju svjetlost, priđi im smireno i lagano, spontano i srdačno, uzmi to od stručnjaka koji te obavještava, jer niko ti ne može bolje objasniti od stručnjaka.

Nek ti je selam.

– Š –