Sunnet hulefai rašidina

 

Kao dokaz za ovo navode hadis: “Držite se mog sunneta i sunneta hulefai rašidina, tj. pravednih, upućenih halifa, grčevito se držite za njihov sunnet!” (Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madže, Bejheki i Ahmed ibn Hanbel)

U knjizi Sa onima koji su iskreni objasnili smo da se u ovom hadisu pod hulefai rašidinima misli na Imame Ehli-bejta. Dodat ću ovdje još neke dokaze, ako je neko ovo propustio da se ovim otprije upozna.

Buharija, Muslim i svi muhaddisi bilježe da je Božiji Poslanik ograničio svoje nasljednike na dvanaest osoba, pa je rekao: “Halifa je poslije mene dvanaest, svi su od Kurejšija.” Ovaj vjerodostojni hadis upućuje da se ovdje misli na Imame Ehli-bejta, mir neka je s njima!, a ne halife, vladare koji su uzurpirali hilafet.

Možda će neko reći: Bilo da se ovdje pod halifama misli na Imame Ehli-bejta što tvrde šije ili četvoricu hulefai rašidina, što tvrdi ehli sunnet, izvori zakonodavstva su troje: Kur’an, sunnet i sunnet halifa.

Ovo je ispravno po mišljenju ehli sunneta, ali nije ispravno po mišljenju šija. Jer Imami iz Ehli-bejta, kao što smo već rekli, nisu donosili nikakve propise po svom ličnom nahođenju i mišljenjima, nego sve što su rekli je sunnet njihova djeda, Božijeg Poslanika, kojeg su od njega naučili i sačuvali da bi ga pokazali ljudima kada se pojavi potreba.

Što se tiče ehli sunneta vel džemaata, njihove knjige su pune zaključivanja i dokazivanja po sunnetu Ebu Bekra i sunnetu Omera, kojeg prihvataju kao svoj izvor islamskog zakonodavstva pa makar bilo suprotno Kur’anu i sunnetu.

Ono što nas još više uvjerava da Poslanik, s.a.v.a., nije mislio na Ebu Bekra i Omera u prethodnom hadisu jeste i to što je Ali odbio da sudi po njihovom sunnetu kada su mu ashabi to postavili za uslov da bude halifa.

Da je Poslanik, s.a.v.a., u gore navedenom hadisu pod halifama mislio na Ebu Bekra i Omera, ne bi bilo dopušteno Aliju da odbije naredbu Božijeg Poslanika, a time i odbije njihov sunnet. Hadis dokazuje da se u hulefai rašidine ne ubrajaju Ebu Bekr i Omer.

Međutim, ehli sunnet vel džemaat pod hulefai rašidinima misle na Ebu Bekra, Omera i Osmana i nikog više. Kod njih Ali u početku nije bio ubrojan u hulefa rašidine. To se desilo tek mnogo kasnije nakon dugog perioda njegova proklinjanja sa minbera!

Ako pogledamo ono što prenosi Dželaludin Sujuti u knjizi Povijest halifa, pokazat će se ispravnim ono što mi tvrdimo.

Sujuti prenosi od Hadžib ibn Halife: “Vidio sam Omer ibn Abdullaziza kako drži govor dok je bio halifa, pa je rekao u svom govoru: ‘Zar nije tako da je ono što je Božiji Poslanik ostavio kao sunnet i njegova dvojica drugova (misli na Ebu Bekra i Omera) je vjera koje se držimo i kojoj težimo. A ono što su drugi, sem njih dvojice, ostavili kao sunnet, to odbijamo." (Tarihul hulefai, Sujuti, str. l60)

Istina je da su veliki ashabi i vladari od Emevija i Abasija prenosili da je sunnet Ebu Bekra, Omera i Osmana vjera koju uzimaju i kojoj teže.

Kako su ova trojica halifa radili na uništenju sunneta Poslanikova, s.a.v.a., kao što znamo, nakon toga ne ostaje ništa od sunneta, sem onog što su oni odobrili kao sunnet.