Ostali izvori zakonodavstva kod ehli sunneta

 

Od ovih izvora navodimo: kijas, istihsan, istishab, zatvaranje vrata izgovorima i idžma koji su veoma poznati i rašireni među njima.

Imam Ebu Hanife je postao poznat po kijasu i odbacivanju hadisa. Imam Malik je svoje fikhske propise najčešće crpio iz onoga što su radili stanovnici Medine i zatvaranju vrata izgovorima. Imam Šafija je poznat po tome što se uvijek vraćao na fetve ashaba i poredao ih je po vrstama i stupnjevima, pa je prednost dao desetorici koje je Poslanik obavijestio da će u Džennet, zatim prvim muhadžirima, onda ensarijama, zatim muslimanima koji su prihvatili islam poslije osvajanja Mekke.(Menakibul Imam Šafii, 1/443)

 

A Imam Ahmed ibn Hanbel je poznat po tome što sam nije koristio idžtihad, niti je donosio fetve, nego je uzimao mišljenje bilo kojeg ashaba.

Hatib Bagdadi prenosi od njega da ga je neki čovjek upitao o pitanju halala i harama pa mu je Ahmed rekao: “Pitaj, Allah ti oprostio, neko drugog.” Rekao: “Želimo tvoj odgovor, Ebu Abdullah” On je rekao: “Pitaj Allah ti oprostio, nekog drugog. Pitaj fakihe, pitaj Ebu Sevra!”(Tarih Bagdad, 2/66)

Meruzi prenosi od njega: “Što se tiče hadisa, nemamo problema s njima, ali što se tiče fikhskih pitanja, odlučio sam da kada me neko nešta upita o njima, neću mu odgovoriti.”(Menakib Imam Ahmed ibn Hanbel, str. 57.)

Nema sumnje da je Ahmed ibn Hanbel prvi sugerirao ideju o pravednosti svih ashaba, bez izuzetka, i njegov mezheb je ostavio traga na ehli sunnet vel džemaat.

Hatib bilježi u svojoj historiji o Bagdadu, u drugom tomu, sa senedom od Muhamed ibn Abdurahmana Sajrefija da kaže: “Rekao sam Ahmed ibn Hanbelu: ‘Ako se Poslanikovi ashabi ne slažu po nekom pitanju, da li je nama dozvoljeno da raspravimo o njihovim tvrdnjama kako bi znali ko je upravu, pa da ga slijedimo? ’Odgovorio mi je: ‘Nije dozvoljeno raspravljati i razlikovati Poslanikove ashabe.’ Rekao sam: ‘Pa, šta onda da radimo?’ Rekao je: ‘Slijedi koga god od njih voliš.’”

A mi kažemo da li dozvoljeno slijediti onoga ko ne razlikuje istinu od neistine? Čudno je da Ahmed ovdje donosi fetvu, a on je taj koji bježi od donošenja fetvi, o slijeđenju bilo kojeg ashaba, a da i ne pogledaš i analiziraš njihove tvrdnje kako bi ustanovio šta je ispravno!

Poslije ovog kratkog izlaganja o izvorima islamskog zakonodavstva kod šija i kod ehli sunneta vel džemaata, objašnjeno nam je bez ikakve sumnje u to da su šije oni koji se pridržavaju Poslanikovog, s.a.v.a., sunneta nimalo ne skrećući sa tog puta, tako da je Poslanikov sunnet postao njihov znak, simbol, o čemu svjedoče i njihovi neprijatelji.

A ehli sunnet vel džemaat slijedi sunnet bilo kojeg ashaba, tabiina i vladara.

Njihove knjige i riječi svjedoče protiv njih i to nam je dovoljno. U slijedećem poglavlju ćemo govoriti o njihovim djelima, kako bi vidjeli da u njima nema ništa od Poslanikova sunneta. Ostavljam čitaocu da sam zaključi ko je ehli sunnet, sljedbenici sunneta, a ko sljedbenici novotarija.