Šta je onda rješenje?

 

Zar ne vidiš, poštovani čitaoče da će musliman ostati zbunjen u svojoj sumnji i neće naći onoga na koga se može oslonuti, neće znati šta je ispravno, niti će raspoznati ispravni Allahov propis od lažnog?!

Želio sam da ti iznesem ovaj primjer iz Kur’ana Časnog kako bi shvatio veličinu neslaganja i oprečnosti u kojoj se koprca muslimanska ulema od ehli sunneta vel džemaata o nečemu što je Poslanik radio više puta na dan i to kroz 23 godine.

S obzirom na prirodu radnje bilo je obavezno da ovo znaju i učeni i obični ljudi od Poslanikovih, s.a.v.a., ashaba, a ulema ehli sunneta se ne slaže po ovom pitanju, pa jedni uče u akuzativu, drugi u genitivu i izriču kontradiktorne propise.

Među ulemom kada je riječ o tumačenju Kur’ana i propisa shodno mnogobrojnim učenjima postoje i mnoga razilaženja, što nije skriveno nijednom istraživaču.

Kad je neslaganje po pitanju Allahove knjige ovako očito, onda je ono u Poslanikovom sunnetu, još očitije i veće. Šta je onda rješenje?

Ako kažeš da se mora vratiti onome na koga se može osloniti u komentaru i objašnjenju ispravnih propisa iz Kur’ana i sunneta, onda ćemo tražiti od tebe da nam pokažeš razumna čovjeka koji govori, jer Kur’an i sunnet nisu zaštićeni od zablude, oni šute, a ne govore i nose različite mogućnosti, kao što smo vidjeli u ajetu o abdestu. Dakle, moj dragi čitaoče, složili smo se da se mora slijediti ulema koja poznaje činjenice i istine Kur’ana i sunneta. Ostaje nam još samo neslaganje o tome ko je ta ulema koja poznaje Kur’an i sunnet.

Ako kažeš da su to alimi ummeta, a na njihovom čelu su poštovani ashabi, već smo vidjeli njihovo neslaganje o ajetu o abdestu, a i u nekim drugim pitanjima. Isto tako znamo da su se oni borili jedan protiv drugog i da su jedni druge nazivali nevjernicima. Onda se ne možemo oslonuti na sve njih, nego samo na one koji idu pravim putem, a ne na one koji nisu u pravu, i problem još uvijek ostaje.

Ako kažeš da se vratimo i rješenje pronađemo kod Imama četiri mezheba, već znaš da su se oni razišli u mnogim pitanjima, pa su jedni rekli da je mekruh učiti bismilu u namazu, a drugi da namaz nije valjan bez bismile. Poznato ti je kakav je slučaj sa ovim mezhebima i da su oni izumi tiranskih vladara. Isto tako, znaš da su oni daleko od poslanikova vremena i objave, nisu poznavali ashabe, a o Poslaniku da i ne govorimo.

Ostalo nam je samo jedno rješenje, nema drugog. Zar to nije, povratak Imamima iz Poslanikova potomstva, s.a.v.a., od kojih je Allah odstranio svaku nečistoću i potpuno ih očistio, učenjacima, onima sa kojima se niko ne može porediti u njihovoj pobožnosti, znanju i bogobojaznosti, oni su maasumi, sačuvani od laži i greške, Kur’anskim tekstom (Uzvišeni kaže: “Bog hoće samo da otkloni od vas sve što može biti nečisto, o čeljadi kuće Poslanikove, i da vas očisti do pune čistote.”) i riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.a. (Poslanikove, s.a.v.a, rječi: “Allahovu knjigu i moje potomstvo. Ko ih se bude pridržavao, nikada neće zalutati poslije mene.” Pa kao da je Allahova knjiga zaštićena od greške, a isto tako i čisto Potomstvo. Jer onaj ko nije zaštićen od griješenja, ne može garantovati uputu. Onaj ko griješi i sam ima potrebu za upućivanjem.)Allah, dž.š., je dao da Ehli-bejt naslijedi znanje o Knjizi, nakon što ih je odabrao. Allahov Poslanik, s.a.v.a., ih je poučio svemu što je ljudima potrebno i ummet uputio i usmjerio ka njima, rekavši: “Primjer mog Ehli-bejta među vama je kao primjer Nuhove lađe, ko se popne na lađu spašen je, a ko izostane utopit će se.”

Ibn Hadžer, Jedan od alima ehli sunneta vel džemaata, nakon što je ustvrdio da je ovaj hadis sahih, prokomentarisao ga je riječima: “Osnova njihovog poređenja sa lađom je ta da onaj ko njih voli i veliča, zahvaljujući blagodati njihovog visokog mjesta i ko uzme upute njihove uleme, spašen je tmine suprotnosti, a ko izostane sa lađe utopio se je u moru nevjerstva i poricanja blagodati i uništen u ponorima griješenja.” (Es-Savaikul muhrika, Ibn Hadžer Šafii, str. l51.)

 

Još bih dodao, da nećeš naći alima, bilo prijašnjeg ili sadašnjeg, od vremena ashaba pa do danas, da tvrdi da je bolji i učeniji od Imama Poslanikova čistog potomstva. Niti ćeš naći u cijelom ummetu nekoga da tvrdi da je poučavao nekog od Imama Ehli-bejta ili da ga je upućivao na nešto. Poštovani čitaoče, ako želiš više objašnjenja i detalja na ovu temu pročitaj El-Muradžeat i El-Gadir.

Ovo što sam iznio dovoljno ti je ako imaš osjećaj za pravdu. Dakle, hadis “Ostavljam vam Allahovu knjigu i moje potomstvo” je istina koju prihvata razum, a potvrđuju je i Kur’an i sunnet.

Sve ovo nam, po ko zna koji put, potvrđuje jasnim dokazima koji se ne mogu poreći da su šije imamije istinski sljedbenici poslaničkog sunneta, a da su ehli sunnet vel džemaat bili pokorni svojim vođama i prvacima, pa su ih odveli u zabludu i ostavili da lutaju u tminama. Utopili su ih u moru poricanja blagodati i uništili u ponorima griješenja, kako kaže Ibn Hadžer Šafi.

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na Njegovoj uputi, Njegovim iskrenim robovima!