Tri dana prije Poslanikove smrti ashabi su se sakupili u njegovoj kuci. Naredio im je da donesu materijal za pisanje i mastilo da bi im napisao nesto sto bi ih sprijecilo da skrenu sa pravog puta, ali se oni medju sobom podijelise. Neki su ga cak optuzili da bunca i govori besmisleno. Poslanik se jako naljuti i naredi im da napuste kucu ne napisavsi nista.

Omer reče: “Resulullah ga je u svojim govorima uzdigao na visoko mjesto, koje ne ostavlja mjesta nikakvom argumentu ni opravdanju. On je iskušavao narod u vezi s njim već neko vrijeme i kada je bio bolestan želio ga je konkretno imenovati, a ja sam ga u tome spriječio...”

 

Zasto izbjegavamo istinu i pokusavamo je zataskati kada se ona ne slaze sa nasim cejfovima i prohtjevima? Zasto ne prihvatamo cinjenicu da su ashabi bili ljudska stvorenja kao sto smo i mi, sa prohtjevima, interesima i predrasudama i da su mogli pociniti gresku kao i biti u pravu?

Razumijiv je stav shija prema drugom halifi, gdje ga optuzuju za mnoge tragicne dogadjaje medju kojima je i ovaj kada su Muslimani bili liseni pisanog uputstva. Cinjenica je da bi razuman covjek koji na prvo mjesto stavlja istinu pa onda licnosti, stao na stranu i slozio se sa stanovistem shija.